Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 158, a. 7

Koje su njezine kćeri

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno pridjeljuje šest kćeri srditosti, a to su „svađa, uznemirenost uma, uvreda, vika, ogorčenost, hula“. Jer hulu Isidorus postavlja kao kćer oholosti. Dakle, ne treba je postavljati kao kćer srditosti.

Prigovor 2. Nadalje, mržnja se rađa iz srditosti, kako Augustin kaže u pravilu. Dakle, trebalo bi je ubrojiti među kćeri srditosti.

Prigovor 3. Nadalje, uznemirenost uma čini se da je isto što i oholost. A oholost nije kći nijednoga poroka, nego majka svih poroka, kako Grgur kaže u 31. knjizi Moral. Dakle, uznemirenost uma ne treba se ubrajati među kćeri srditosti.

Naprotiv, Grgur u 31. knjizi Moral. pridjeljuje ove kćeri srditosti.

Odgovaram: srditost se može trojako promatrati. Na jedan način, utoliko ukoliko je u srcu. I tako se iz srditosti rađaju dva poroka. Jedan doduše s diobe onoga protiv koga se čovjek srdi, koga smatra nedostojnim da mu takvo što učini. I tako se postavlja ogorčenost. Drugi je pak porok s diobe samoga sebe, utoliko naime što osmišljava različite puteve osvete, i takvim mislima ispunjava svoj duh, u skladu s onim iz Job 15: „Zar će mudar napuniti žar svoj u utrobi svojoj?“ I tako se postavlja uznemirenost uma. Na drugi način srditost se promatra utoliko ukoliko je u ustima. I tako iz srditosti proizlazi dvostruka neurednost. Jedna doduše u skladu s time što čovjek u načinu govora očituje svoju srditost, kao što je rečeno o onome koji kaže bratu svome: Raka. I tako se postavlja vika, po kojoj se razumijeva neuredan i zbrkan govor. A druga je neurednost u skladu s time što netko provaljuje u uvrede. One pak ako su protiv Boga, bit će hula; ako su pak protiv bližnjega, uvreda. Na treći se način srditost promatra utoliko ukoliko napreduje sve do čina. I tako iz srditosti proizlaze svađe, po kojima se razumijevaju sva šteta koja se činom nanosi bližnjima iz srditosti.

Odgovor na 1. prigovor: hula u koju netko provaljuje s promišljenim umom proizlazi iz oholosti čovjeka koji se uzdiže protiv Boga, jer, kako se kaže u Sir 10: „Početak je oholosti čovjeka otpasti od Boga“; to jest, odstupiti od njegovog štovanja prvi je dio oholosti, i iz toga se rađa hula. Ali hula u koju netko provaljuje iz uzbuđenja duha proizlazi iz srditosti.

Odgovor na 2. prigovor: mržnja, iako se ponekad rađa iz srditosti, ipak ima neki prethodni uzrok iz kojega izravnije izrasta, naime žalost, kao što se obratno ljubav rađa iz užitka. Iz nanesene se žalosti ponekad na srditost, ponekad na mržnju tko pokreće. Odakle je bilo prikladnije da se postavi kako mržnja proizlazi iz acedije nego iz srditosti.

Odgovor na 3. prigovor: uznemirenost uma ne uzima se ovdje za oholost, nego za neki napor ili odvažnost čovjeka koji namjerava osvetu. A odvažnost je porok suprotstavljen hrabrosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.