Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 158, a. 6

Je li srdžba glavni porok

Prigovor 1. Čini se da srditost ne treba postavljati među glavne poroke. Jer srditost se rađa iz žalosti. Ali žalost je glavni porok, koji se naziva acedija. Dakle, srditost se ne treba postavljati kao glavni porok.

Prigovor 2. Nadalje, mržnja je teži grijeh nego srditost. Dakle, više se treba postavljati kao glavni porok nego srditost.

Prigovor 3. Nadalje, nad onim iz Izr 29: „Gnjevan čovjek izaziva svađu“, Glosa kaže: „Vrata su svih poroka srditost, koja ako se zatvori, iznutra će se dati mir krepostima; ako se otvori, duša će se naoružati na svako nedjelo“. Nijedan pak glavni porok nije počelo svih grijeha, nego određenih. Dakle, srditost se ne treba stavljati među glavne poroke.

Naprotiv, Grgur u 31. knjizi Moral. postavlja srditost među glavne poroke.

Odgovaram: kao što je očito iz prethodnoga, glavni se porok naziva onaj iz kojega mnogi poroci proistječu. To pak ima srditost, da iz nje mnogi poroci mogu proizići, iz dvostrukog razloga. Prvo, s diobe svoga objekta, koji mnogo ima od razloga poželjnosti, utoliko naime ukoliko se osveta teži pod vidom pravednoga i poštenoga, što svojom dostojanstvom privlači, kako je gore rečeno. Na drugi način, iz svoga naleta, kojim um baca na bilo koje neuredne radnje koje treba učiniti. Odakle je očito da je srditost glavni porok.

Odgovor na 1. prigovor: ona žalost iz koje se rađa srditost, u većini slučajeva nije porok acedije, nego strast žalosti, koja slijedi iz nanesene nepravde.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je očito iz gore rečenoga, razlogu glavnog poroka pripada da ima vrlo poželjan cilj, da se tako zbog težnje za njime počine mnogi grijesi. A srditost, koja teži zlu pod vidom dobra, ima cilj koji se više želi nego mržnja, koja teži zlu pod vidom zla. I zato je srditost više glavni porok nego mržnja.

Odgovor na 3. prigovor: za srditost se kaže da je vrata poroka po pripasti, naime uklanjajući ono što zabranjuje, to jest sprečavajući sud razuma, po kojemu se čovjek odvraća od zala. Izravno pak i po sebi je uzrok nekih posebnih grijeha, koji se nazivaju njezine kćeri.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.