Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 158, a. 3

Je li smrtni grijeh

Prigovor 1. Čini se da je svaka srditost smrtni grijeh. Jer se u Job 5 kaže: „Luđaka ubija gnjev“, i govori se o duhovnom ubojstvu, po kojemu se smrtni grijeh naziva. Dakle, srditost je smrtni grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, ništa ne zaslužuje vječnu osudu osim smrtnog grijeha. Ali srditost zaslužuje vječnu osudu, jer Gospodin kaže u Mt 5: „Tko se god srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu“; gdje Glosa kaže da se „po onoj trojici“, koja se ondje dotiču, naime „sudu, Vijeću i paklu, različiti stanovi u vječnoj osudi, prema mjeri grijeha, pojedinačno izražavaju“. Dakle, srditost je smrtni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, sve ono što se protivi ljubavi jest smrtni grijeh. Ali srditost se po sebi protivi ljubavi, što je očito po Jeronimu nad onim iz Mt 5: „Tko se srdi na brata svoga“ itd., gdje kaže da je to protivno ljubavi prema bližnjemu. Dakle, srditost je smrtni grijeh.

Naprotiv, nad onim iz Psalma: „Srdite se, ali ne griješite“, Glosa kaže: „Laki je grijeh srditost koja se ne dovodi do učinka“.

Odgovaram: pokret srditosti može biti neuredan i grijeh na dvojak način, kao što je rečeno. Na jedan način, s diobe poželjnoga, kao na primjer kada netko teži nepravednoj osveti. I tako je po svojoj vrsti srditost smrtni grijeh, jer se protivi ljubavi i pravednosti. Ipak se može dogoditi da takva težnja bude laki grijeh zbog nesavršenosti čina. Ta se nesavršenost naime promatra ili s diobe onoga tko teži, na primjer kada pokret srditosti prethodi sudu razuma, ili također s diobe poželjnoga, na primjer kada netko teži da se u nečemu malome osveti, što valja procijeniti gotovo ničim, tako da čak i ako se u zbilji nanese, ne bi bilo smrtni grijeh; na primjer ako netko malo povuče nekoga dječaka za kosu, ili nešto tomu slično. Na drugi način pokret srditosti može biti neuredan s obzirom na način srditosti, na primjer ako se previše žarko srdi iznutra, ili ako previše izvana očituje znakove srditosti. I tako srditost po sebi nema razlog smrtnoga grijeha iz svoje vrste. Ipak se može dogoditi da bude smrtni grijeh, na primjer ako zbog žestine srditosti netko otpadne od ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Odgovor na 1. prigovor: iz onog se autoriteta ne drži da je svaka srditost smrtni grijeh, nego da se lude po srditosti duhovno ubija, utoliko naime što, ne obuzdavajući razumom pokret srditosti, zapadaju u neke smrtne grijehe, na primjer u hulu na Boga ili u nepravdu prema bližnjemu.

Odgovor na 2. prigovor: Gospodin je tu riječ rekao o srditosti, kao nadodajući onoj riječi zakona: tko ubije, bit će podvrgnut sudu. Odakle Gospodin ondje govori o pokretu srditosti kojim tko teži ubojstvu bližnjega, ili bilo kakvom teškom ozljeđivanju, kojoj težnji ako nadođe pristanak razuma, bez sumnje će biti smrtni grijeh.

Odgovor na 3. prigovor: u onome slučaju u kojemu se srditost protivi ljubavi, smrtni se grijeh događa, ali to se ne događa uvijek, kao što je očito iz rečenoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.