Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 158, a. 2

Je li srdžba grijeh

Prigovor 1. Čini se da srditost nije grijeh. Jer griješeći zaslužujemo pokudu. „Ali strastima ne zaslužujemo pokudu, kao ni nagradu“, kako se kaže u II. Ethic. Dakle, nijedna strast nije grijeh. A srditost je strast, kako je gore rečeno kad se raspravljalo o strastima. Dakle, srditost nije grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, u svakom grijehu postoji usmjerenje prema nekom promjenjivom dobru. Ali po srditosti se nitko ne usmjerava prema nekome promjenjivom dobru, nego na zlo nekoga. Dakle, srditost nije grijeh.

Prigovor 3. „Nadalje, nitko ne griješi u onome što ne može izbjeći“, kako kaže Augustin. Ali čovjek ne može izbjeći srditost, jer nad onim iz Psalma: „Srdite se, ali ne griješite“, Glosa kaže da pokret srditosti nije u našoj vlasti. I Filozof kaže u VII. Ethic. da srditi djeluje sa žalošću, a žalost je protivna volji. Dakle, srditost nije grijeh.

Prigovor 4. Nadalje, grijeh je protiv naravi, kako Damaščanin kaže u 2. knjizi. Ali srditi se nije protivno čovjekovoj naravi, budući da je čin naravne moći koja je srdita. Odakle i Jeronim u nekom pismu kaže da je srditi se ljudski. Dakle, srditost nije grijeh.

Naprotiv, Apostol kaže u Ef 4: „Neka se svaka srditost i gnjev ukloni od vas“.

Odgovaram: srditost, kao što je rečeno, vlastito imenuje neku strast. Strast pak osjetne težine utoliko je dobra ukoliko je regulirana razumom, a ako isključuje red razuma, zla je. Red pak razuma u srditosti može se promatrati s obzirom na dvoje. Prvo naime, s obzirom na poželjno u koje teži, a to je osveta. Odakle ako tko teži da se osveta učini u skladu s redom razuma, težnja je srditosti pohvalna, i naziva se srditost iz revnosti. Ako pak tko teži da se osveta učini na bilo koji način protiv reda razuma; na primjer ako teži da bude kažnjen onaj koji nije zaslužio, ili preko mjere koju je zaslužio, ili također ne po zakonitom redu, ili ne radi dužna cilja, a to je očuvanje pravednosti i ispravljenje krivnje, težnja će srditosti biti izopačena. I naziva se srditost iz poroka. Na drugi se način red razuma glede srditosti promatra s obzirom na način srditosti, da se naime pokret srditosti ne žari neumjereno, ni iznutra ni izvana. To se pak, ako se propusti, neće naći bez grijeha, čak i ako tko teži pravednoj osveti.

Odgovor na 1. prigovor: budući da strast može biti regulirana razumom ili neregularna, zato se po strasti promatrano u apsolutnom smislu ne uključuje razlog zasluge ili pokude, ili hvale ili grdnje. Ipak, utoliko ukoliko je regulirana razumom, može imati razlog zaslužnoga i pohvalnoga, i obratno, utoliko ukoliko nije regulirana razumom, može imati razlog zasluge pokude i prijekora. Odakle i Filozof ondje kaže da se „hvali ili grdi onaj tko se na određen način srdi“.

Odgovor na 2. prigovor: srditi čovjek ne teži tuđem zlu poradi njega samoga, nego poradi osvete, u koju se njegova težina usmjerava kao u neko promjenjivo dobro.

Odgovor na 3. prigovor: čovjek je gospodar svojih čina po rasuđivanju razuma. I zato pokreti koji prethode sudu razuma nisu u čovjekovoj vlasti na općenit način, tako naime da nijedan od njih ne izbije, iako razum može svakoga pojedinačno spriječiti da ne izbije. I u skladu s tim se kaže da pokret srditosti nije u čovjekovoj vlasti, tako naime da nijedan ne izbije. Budući da je ipak na neki način u čovjekovoj vlasti, ne gubi posve razlog grijeha, ako je neuredan. A to što Filozof kaže da srditi djeluje sa žalošću, ne treba shvatiti kao da se žali zbog toga što se srdi, nego zato što se žali zbog nepravde za koju procjenjuje da mu je nanesena, i iz te se žalosti pokreće na težnju za osvetom.

Odgovor na 4. prigovor: srdita moć u čovjeku naravno je podložna razumu. I zato je njezin čin utoliko čovjeku naravan ukoliko je u skladu s razumum, a utoliko ukoliko je mimo reda razuma, protivno je čovjekovoj naravi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.