Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 157, a. 2

Je li oboje od toga krepost

Prigovor 1. Čini se da ni blagost ni krotkost nije krepost. Nijedna se naime krepost ne suprotstavlja drugoj kreposti. Ali oboje se čini da se suprotstavlja strogosti, koja je neka krepost. Dakle, ni blagost ni krotkost nije krepost.

Prigovor 2. Nadalje, krepost se iskrivljuje po suvišku i manjku. Ali i blagost i krotkost sastoje se u nekom manjku, jer je blagost smanjiteljica kazna, dok je krotkost smanjiteljica srdžbe. Dakle, ni blagost ni krotkost nije krepost.

Prigovor 3. Nadalje, krotkost, ili blagost, postavlja se, u Mt 5, među blaženstva; i među plodove, u Gal 5. Ali kreposti se razlikuju i od blaženstava i od plodova. Dakle, ne sadržava se pod krepošću.

Naprotiv, Seneka kaže u 2. knjizi O blagosti, „blagost i krotkost iskazivat će svi dobri muževi“. Ali krepost je vlastito ono što pripada dobrim muževima, jer „krepost je ono što onoga tko je ima čini dobrim, a njegovo djelo čini dobrim“, kako se kaže u II. Ethic.. Dakle, blagost i krotkost jesu kreposti.

Odgovaram: narav moralne kreposti sastoji se u tome da se požuda podlaže razumu, kako je očito po Filozofu u I. Ethic.. To se pak čuva kako u blagosti tako i u krotkosti, jer blagost u umanjivanju kazna motri na razum, kako Seneka kaže u 2. knjizi O blagosti; slično tako i krotkost prema ispravnom razumu umjerava srdžbe, kako se kaže u IV. Ethic.. Odatle je očito da je kako blagost tako i krotkost krepost.

Odgovor na 1. prigovor: krotkost se izravno ne suprotstavlja strogosti, jer je krotkost oko srdžaba, dok se strogost motri oko vanjskog nanošenja kazna. Zato prema tomu, činilo bi se da se više suprotstavlja blagosti, koja se također motri oko vanjskoga kažnjavanja, kako je rečeno. Ipak se ne suprotstavlja, stoga što je oboje u skladu s ispravnim razumom. Naime, strogost je nepopustljiva oko nanošenja kazna kada to ispravan razum zahtijeva, dok je blagost smanjiteljica kazna također prema ispravnom razumu, kada naime priliči, i u čemu priliči. I zato nisu suprotni, jer nisu oko istoga.

Odgovor na 2. prigovor: prema Filozofu u IV. Ethic., „habitus koji drži sredinu u srdžbi jest neimenovan; i zato se krepost imenuje po manjku srdžbe, što se označuje imenom krotkosti“, zato što je krepost bliža manjku nego preobilju, zbog toga što je čovjeku prirodnije težiti osveti nanesenih nepravdi nego od toga odstupiti; jer „jedva se ikomu čine premalene nepravde koje su mu nanesene“, kako kaže Salustij. Blagost je pak smanjiteljica kazna, ne doduše s obzirom na ono što je prema ispravnom razumu, nego s obzirom na ono što je prema općem zakonu, na koji se zagleda zakonska pravednost, nego se zbog nekih razmotrenih pojedinosti blagošću umanjuju kazne, kao da se presuđuje da čovjek ne treba biti više kažnjen. Zato Seneka kaže u 2. knjizi O blagosti, „blagost ovo najprije pruža, da za one koje otpušta proglašava kako nisu trebali trpjeti ništa drugo, dok je oprost otpuštanje dužne kazne“. Iz čega je očito da se blagost uspoređuje sa strogosti kao epieikeia prema zakonskoj pravednosti, čiji je dio strogost s obzirom na nanošenje kazna prema zakonu. Ipak se blagost razlikuje od epieikeia, kako će se dolje reći.

Odgovor na 3. prigovor: blaženstva su čini kreposti, dok su plodovi užici u činovima kreposti. I zato ništa ne priječiti da se krotkost postavlja i kao krepost i kao blaženstvo i kao plod.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.