Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 156, a. 2

Je li neuzdržljivost grijeh

Prigovor 1. Čini se da neuzdržljivost nije grijeh. Budući da, kako Augustin kaže, u knjizi O slobodnoj volji, „nitko ne griješi u onome što ne može izbjeći“. Ali neuzdržljivost nitko ne može iz samoga sebe izbjeći, u skladu s onim iz Knjige mudrosti, 8, „znam da ne mogu biti uzdržljiv osim ako Bog da“. Dakle, neuzdržljivost nije grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da svaki grijeh se sastoji u razumu. Ali u onome tko je neuzdržljiv pobjeđuje se sud razuma. Dakle, neuzdržljivost nije grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, nitko ne griješi iz toga što žestoko ljubi Boga. Ali iz žestine božanske ljubavi netko biva neuzdržljiv, govori naime Dionizije, u 4. poglavlju De div. nom., da je „Pavao po neuzdržljivosti božanske ljubavi rekao: živim, ali ne više ja“. Dakle, neuzdržljivost nije grijeh.

Naprotiv, ona se nabraja uz druge grijehe, u Drugoj poslanici Timoteju, 3, gdje se veli, klevetnici, neuzdržljivi, okrutni, i ostalo. Dakle, neuzdržljivost je grijeh.

Odgovaram: neuzdržljivost se može motriti oko nečega trostruko. Na jedan način, prikladno i jednostavno. I tako se neuzdržljivost motri oko požuda užitaka dodira, kao i neumjerenost, kako je gore rečeno o uzdržljivosti. I na ovaj je način neuzdržljivost grijeh, iz dvostruka razloga: na jedan način, iz toga što neuzdržljiv odstupa od onoga što je u skladu s razumom; na drugi način, iz toga što se uranja u neke sramotne užitke. I zato Filozof kaže, u VII. Ethic., da se neuzdržljivost kudi ne samo kao grijeh, koji se naime događa po odstupanju od razuma, nego kao neka zloća, ukoliko naime slijedi opake požude. Na drugi se način neuzdržljivost govori oko nečega, prikladno dakle, ukoliko čovjek odstupa od onoga što je u skladu s razumom, ali ne jednostavno, primjera radi kada netko ne čuva mjeru razuma u požudi časti, bogatstava i ostaloga tomu sličnog, oko kojih nema neuzdržljivosti jednostavno, nego uvjetno, kao što je gore rečeno o uzdržljivosti. I tako je neuzdržljivost grijeh, ne iz toga što se netko upušta u opake požude, nego zato što ne čuva dužnu mjeru razuma, čak ni u požudi stvari koje su po sebi poželjne. Na treći se način neuzdržljivost govori da je oko nečega ne prikladno, nego po sličnosti, primjera radi oko požuda onih kojima se nitko ne može zlorabiti, primjera radi oko požuda kreposti. Oko kojih se netko može reći neuzdržljiv po sličnosti, jer kao što je onaj tko je neuzdržljiv posve vođen opakom požudom, tako je netko posve vođen dobrom požudom, koja je u skladu s razumom. I takva neuzdržljivost nije grijeh, nego pripada savršenosti kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: čovjek može izbjeći grijeh i činiti dobro, premda ne bez božanske pomoći, u skladu s onim iz Evanđelja po Ivanu, 15, „bez mene ne možete učiniti ništa“. Odakle po tomu što čovjek treba božansku pomoć da bi bio uzdržljiv ne isključuje se da neuzdržljivost bude grijeh, jer, kako se kaže u III. Ethic., „ono što možemo po prijateljima, na neki način možemo sami“.

Odgovor na 2. prigovor: u onome tko je neuzdržljiv pobjeđuje se sud razuma, ne doduše po nuždi, što bi oduzelo narav grijeha, nego po nekom nemaru čovjeka koji ne usmjerava čvrsto pažnju na oprost strasti preko suda razuma koji ima.

Odgovor na 3. prigovor: onaj razlog ide o neuzdržljivosti koja se govori po sličnosti, a ne prikladno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.