Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 156, a. 1

Pripada li neuzdržljivost duši ili tijelu

Prigovor 1. Čini se da neuzdržljivost ne pripada duši, nego tijelu. Različitost spolova naime nije s duševne strane, nego s tjelesne. Ali različitost spolova čini različitost oko neuzdržljivosti, govori naime Filozof, u VII. Ethic., da se žene ne nazivaju ni uzdržljivima ni neuzdržljivima. Dakle, uzdržljivost ne pripada duši, nego tijelu.

Prigovor 2. Nadalje, ono što pripada duši, ne slijedi tjelesne sklonosti. Ali neuzdržljivost slijedi tjelesnu sklonost, govori naime Filozof, u VII. Ethic., da su „najviše nagli“, to jest kolerici, „i melankolici prema neobuzdanoj požudi neuzdržljivi“. Dakle, neuzdržljivost pripada tijelu.

Prigovor 3. Nadalje, pobjeda više pripada onome tko pobjeđuje nego onome tko je pobijeđen. Ali iz ovoga se netko veli da je neuzdržljiv što požuda tijela protiv duha pobjeđuje njega sama. Dakle, neuzdržljivost više pripada tijelu nego duši.

Naprotiv, čovjek se razlikuje od životinja ponajprije prema duši. Ali razlikuje se prema razumu uzdržljivosti i neuzdržljivosti, dok za životinje govorimo da nisu ni uzdržljive ni neuzdržljive, kako je očito po Filozofu, u VII. Ethic.. Dakle, neuzdržljivost je ponajviše s duševne strane.

Odgovaram: svaka se stvar više pripisuje onome što je uzrok po sebi nego onome što pruža samo povod. Ono pak što je s tjelesne strane pruža samo povod neuzdržljivosti. Iz tjelesnoga se naime raspoloženja može dogoditi da u osjetnom apetitu, koji je moć tjelesnoga organa, izbiju žestoke strasti, ali ovakve strasti, koliko god bile žestoke, nisu dovoljan uzrok neuzdržljivosti nego samo povod; stoga što, za trajanja uporabe razuma, čovjek uvijek može strastima se oduprijeti. Ako li se strasti toliko uvećaju da posve oduzmu uporabu razuma, kao što se događa u onih koji zbog žestine strasti zapadnu u bezumlje, neće ostati razum ni uzdržljivosti ni neuzdržljivosti, jer se u njima ne sačuvava sud razuma, koji uzdržljiv čuva, a neuzdržljiv napušta. I tako preostaje da je po sebi uzrok neuzdržljivosti s duševne strane, koja se razumu strasti ne odupire. A to se događa na dva načina, kako Filozof kaže, u VII. Ethic.. Na jedan način, kada duša strastima ustupa prije nego se razum posavjetuje, što se uistinu zove neobuzdana neuzdržljivost, ili preletljivost. Na drugi način, kada čovjek ne ustraje u onome o čemu se posavjetovalo, stoga što je slabo utvrđen u onome što je razum prosudio, odakle se ta neuzdržljivost naziva i slabošću. I tako je očito da neuzdržljivost ponajprije pripada duši.

Odgovor na 1. prigovor: ljudska je duša oblik tijela, i ima neke moći koje se služe tjelesnim organima, čija djelatnost pridonosi također i onim djelatnostima duše koje su bez tjelesnih oruđa, to jest činu uma i volje, ukoliko naime um prima od osjetila, a volja se potiče od strasti osjetnoga apetita. I u skladu s tim, budući da žena po tijelu ima neku slabu sklonost, biva da u većini slučajeva također i slabo prianja uz bilo što prianja, premda se rijetko u nekima drugačije događa, u skladu s onim iz Izreka, na kraju, „vrsnu ženu tko će naći?“ I budući da se ono što je malo ili slabo smatra poput nikakvoga, odatle je da Filozof govori o ženama kao da nemaju čvrst sud razuma, premda se u nekim ženama događa suprotno. I zbog toga veli da žene ne nazivamo uzdržljivima, jer ne vode, poput onih koji imaju čvrst razum, nego bivaju vođene, poput onih koje lako slijede strasti.

Odgovor na 2. prigovor: iz navale strasti događa se da netko odmah slijedi strast, prije savjeta razuma. Navala pak strasti može proizaći bilo iz brzine, kao u kolerika; bilo iz žestine, kao u melankolika, koji se poradi zemaljske sklonosti najžešće raspaljuju. Kao što se i obratno događa da netko ne ustraje u onome o čemu se posavjetovalo, iz toga što slabo prianja, poradi mekoće sklonosti, kao što je rečeno o ženama. Što se čini da se događa i u flegmatika, poradi istoga uzroka kao i u žena. Ove se pak stvari događaju ukoliko se iz sklonosti tijela daje neki povod neuzdržljivosti, a ne dovoljan uzrok, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: požuda tijela u onome tko je neuzdržljiv ne pobjeđuje duh po nuždi, nego po nekom nemaru duha koji se ne odupire hrabro.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.