II-II, q. 155, a. 3
Što je njezin subjekt
Prigovor 1. Čini se da je subjekt uzdržljivosti požudna moć. Subjekt naime neke kreposti mora biti razmjeran tvari. Ali tvar je uzdržljivosti, kao što je rečeno, požude užitaka dodira, koje pripadaju požudnoj moći. Dakle, uzdržljivost je u požudnoj moći.
Prigovor 2. Nadalje, suprotnosti su oko istoga. Ali neuzdržljivost je u požudnoj moći, čije strasti nadvladavaju razum, govori naime Andronik da je „neuzdržljivost zloća požudne moći, u skladu s kojom izabire opake užitke, zabranjujući razumu“. Dakle, i uzdržljivost je, iz istog razloga, u požudnoj moći.
Prigovor 3. Nadalje, subjekt je ljudske kreposti ili razum, ili težnjena moć, koja se dijeli na volju, požudnu i srditu moć. Ali uzdržljivost nije u razumu, jer bi tako bila intelektualna krepost. Niti je pak u volji, jer je uzdržljivost oko strasti, koje nisu u volji. Niti je također u srditoj moći, jer nije prikladno oko strasti srdite moći, kao što je rečeno. Dakle, preostaje da je u požudnoj moći.
Naprotiv, svaka krepost koja postoji u nekoj moći oduzima zao čin te moći. Ali uzdržljivost ne oduzima zao čin požudne moći, ima naime uzdržljivi opake požude, kako Filozof kaže, u VII. Ethic.. Dakle, uzdržljivost nije u požudnoj moći.
Odgovaram: svaka krepost koja postoji u nekom subjektu čini da se on razlikuje od raspoloženja koje ima dok je podložan suprotnome grijehu. Požudna se moć pak na isti način drži u onome tko je uzdržljiv, i u onome tko je neuzdržljiv, jer u obojici provaljuje u opake žestoke požude. Odakle je bjelodano da uzdržljivost nije u požudnoj moći kao u subjektu. Slično se tako i razum na isti način drži u obojici, jer tako uzdržljiv kao i neuzdržljiv ima ispravan razum; i obojica, izvan strasti bivajući, gaje u nakani ne slijediti nedopuštene požude. Prva se pak njihova razlika nalazi u izboru, jer uzdržljiv, premda trpi žestoke požude, ipak izabire ne slijediti ih, poradi razuma; neuzdržljiv pak izabire slijediti ih, ne mareći za protivljenje razuma. I zato je potrebno da uzdržljivost bude, kao u subjektu, u onoj moći duše čiji je čin izbor. A to je volja, kako je gore izloženo.
Odgovor na 1. prigovor: uzdržljivost ima za tvar požude užitaka dodira, ne kao one koje bi umirivala, što pripada umjerenosti, koja je u požudnoj moći, nego je oko njih kao odupirući im se. Odakle je potrebno da bude u drugoj moći, jer je otpor jednoga prema drugome.
Odgovor na 2. prigovor: volja je sredina između razuma i požudne moći, i može biti pokrenuta od obojega. U onome pak tko je uzdržljiv, pokreće se od razuma, u onome pak tko je neuzdržljiv, pokreće se od požudne moći. I zato se uzdržljivost može pripisati razumu kao prvome pokretaču, a neuzdržljivost požudnoj moći, premda oboje neposredno pripada volji kao vlastitome subjektu.
Odgovor na 3. prigovor: premda strasti nisu u volji kao u subjektu, ipak je u vlasti volje da im se odupre, i na ovaj se način volja uzdržljivog odupire požudama.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.