Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 155, a. 4

O njezinoj usporedbi s umjerenosti

Prigovor 1. Čini se da je uzdržljivost bolja nego umjerenost. Govori se naime u Knjizi Sirahovoj, 26, „nikakva vaga nije dostojna uzdržljiva duše“. Dakle, nikakva se krepost ne može izjednačiti s uzdržljivošću.

Prigovor 2. Nadalje, ukoliko neka krepost zaslužuje veću plaću, utoliko je moćnija. Ali čini se da uzdržljivost zaslužuje veću plaću, govori se naime u Drugoj poslanici Timoteju, 2, „neće se okruniti tko se god ne bori po propisima“; više se pak bori uzdržljiv, koji trpi opake žestoke požude, nego umjeren, koji nema takve žestoke. Dakle, uzdržljivost je moćnija krepost nego umjerenost.

Prigovor 3. Nadalje, volja je dostojnija moć nego požudna moć. Ali uzdržljivost je u volji, a umjerenost u požudnoj moći, kao što je iz rečenog očito. Dakle, uzdržljivost je moćnija krepost nego umjerenost.

Naprotiv, Tulije i Andronik stavljaju uzdržljivost pridruženu umjerenosti kao glavnoj kreposti.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, naziv se uzdržljivosti uzima dvostruko. Na jedan način, u skladu s tim što donosi sa sobom prestanak od svih spolnih užitaka. I tako uzimajući naziv uzdržljivosti, uzdržljivost je jača od umjerenosti jednostavno rečeno, kako je očito iz onih stvari koje su gore rečene o uzvišenosti djevičanstva prema čistoći jednostavno rečeno. Na drugi se način naziv uzdržljivosti može prihvatiti u skladu s tim što donosi sa sobom otpor razuma prema opakim požudama koje su u čovjeku žestoke. I u skladu s tim, umjerenost je mnogo moćnija nego uzdržljivost. Jer je dobro kreposti hvalevrijedno iz onoga što je u skladu s razumom. Više pak cvate dobro razuma u onome tko je umjeren, u kojemu je i sam osjetni apetit podložan razumu i kao od razuma ukroćen, nego u onome tko je uzdržljiv, u kojemu osjetni apetit žestoko se odupire razumu preko opakih požuda. Odakle se uzdržljivost uspoređuje s umjerenosti kao nesavršeno sa savršenim.

Odgovor na 1. prigovor: taj se autoritet može dvostruko razumjeti. Na jedan način, u skladu s tim kako se uzdržljivost prihvaća ukoliko se uzdržava od svih spolnih stvari. I na ovaj se način veli da nikakva vaga nije dostojna duše uzdržljivog, u rodu čistoće, jer se ni plodnost tijela, koja se traži u ženidbi, ne izjednačuje s djevičanskom ili udovičkom uzdržljivošću, kao što je gore rečeno. Na drugi se način može razumjeti u skladu s tim kako se naziv uzdržljivosti općenito prihvaća za svako uzdržavanje od nedopuštenih stvari. I tako se veli da nikakva vaga nije dostojna uzdržljiva duše, jer ne gleda na procjenu zlata ili srebra, koje se razmjenjuju na vagu.

Odgovor na 2. prigovor: veličina požude, ili njezina slabost, može proizaći iz dvostrukoga uzroka. Ponekad naime proizlazi iz tjelesnoga uzroka. Neki su naime po naravnoj sklonosti više skloni požudjeti nego drugi. I opet neki imaju spremnije prilike za užitke, koje potiču požudu, nego drugi. I takva slabost požude umanjuje zaslugu, dok je veličina uvećava. Ponekad pak slabost ili veličina požude potječe iz hvalevrijednoga duhovnoga uzroka, primjera radi iz žestine ljubavi ili čvrstoće razuma, kao što je u umjerenu čovjeku. I na ovaj način slabost požude uvećava zaslugu, poradi svoga uzroka, dok je veličina umanjuje.

Odgovor na 3. prigovor: volja je bliža razumu nego požudna moć. Odakle se dobro razuma, iz kojega se krepost hvali, pokazuje većim iz ovoga što doseže ne samo sve do volje, nego čak i do požudne moći, što se događa u onome tko je umjeren, nego ako doseže samo do volje, kako se događa u onome tko je uzdržljiv.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.