Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 155, a. 2

Koja je njezina tvar

Prigovor 1. Čini se da tvar uzdržljivosti nisu požude užitaka dodira. Govori naime Ambrozije, u 1. knjizi O dužnostima, da „opća uljudnost ima kao neku ujednačenu formu i sveobuhvatnost poštenja u svakom svom činu uzdržljivu“. Ali nije svaki ljudski čin usmjeren na užitke dodira. Dakle, uzdržljivost nije samo oko požuda užitaka dodira.

Prigovor 2. Nadalje, naziv se uzdržljivosti uzima iz ovoga što se netko drži u dobru ispravnoga razuma, kao što je rečeno. Ali neke druge strasti žešće odvraćaju čovjeka od ispravnoga razuma nego požude ugodnosti dodira, kao strah od smrtnih opasnosti, koji ošamućuje čovjeka; i srdžba, koja je slična ludilu, kako kaže Seneka. Dakle, uzdržljivost se ne govori prikladno oko požuda užitaka dodira.

Prigovor 3. Nadalje, Tulije kaže, u II. Rhetoric., da je „uzdržljivost ono po čemu se požuda ravna upravljanjem savjeta“. Požuda se pak više obično naziva bogatstva nego ugodnosti dodira, u skladu s onim iz Prve poslanice Timoteju, na kraju, „korijen svih zala jest požuda“. Dakle, uzdržljivost nije prikladno oko požuda užitaka dodira.

Prigovor 4. Nadalje, užici dodira nisu samo u spolnim stvarima, nego i u jelu. Ali uzdržljivost se obično govori samo oko spolne uporabe. Dakle, njezina vlastita tvar nije požuda užitaka dodira.

Prigovor 5. Nadalje, među užicima dodira neki su, ne ljudski, nego bestijalni, kako u jelima, poput onoga ako bi tko uživao u jeli ljudskoga mesa; tako i u spolnim stvarima, primjera radi u zlouporabi životinja ili dječaka. Ali oko ovakvih stvari nema uzdržljivosti, kako se kaže u VII. Ethic.. Dakle, vlastita tvar uzdržljivosti nisu požude užitaka dodira.

Naprotiv, Filozof kaže, u VII. Ethic., da su „uzdržljivost i neuzdržljivost oko istih onih oko kojih su umjerenost i neumjerenost“. Ali umjerenost i neumjerenost su oko požuda užitaka dodira, kako je gore izloženo. Dakle, i uzdržljivost i neuzdržljivost su oko iste tvari.

Odgovaram: naziv uzdržljivosti donosi sa sobom neko suzdržavanje, ukoliko naime se netko drži da ne slijedi strasti. I zato se uzdržljivost prikladno govori oko onih strasti koje potiču na nešto slijediti, u kojima je hvalevrijedno da razum odvrće čovjeka od slijeđenja, a nije prikladno oko onih strasti koje nose sa sobom neko uzvraćanje, kao što su strah i ostalo tomu slično; u ovima je naime hvalevrijedno sačuvati čvrstoću u slijeđenju onoga što razum nalaže, kao što je gore rečeno. Treba pak razmotriti da su naravne nagnutosti počela svih nadolazećih stvari, kao što je gore rečeno. I zato strasti utoliko žešće potiču na slijeđenje nečega ukoliko više slijede nagnutost naravi. Koja ponajviše nagnjuje na one stvari koje su joj nužne, bilo za očuvanje pojedinca, kakva su jela; bilo za očuvanje vrste, kakvi su spolni čini. Čiji užici pripadaju dodiru. I zato se uzdržljivost i neuzdržljivost prikladno govore oko požuda užitaka dodira.

Odgovor na 1. prigovor: kao što se naziv umjerenosti može općenito uzeti u bilo kojoj tvari, premda se prikladno govori u onoj tvari u kojoj je najbolje da se čovjek suzdržava; tako se i uzdržljivost prikladno govori u tvari u kojoj je najbolje i najteže uzdržavati se, to jest u požudama užitaka dodira. Općenito se pak i uvjetno može reći u bilo kojoj drugoj tvari. I na ovaj način se Ambrozije služi nazivom uzdržljivosti.

Odgovor na 2. prigovor: oko straha se ne hvali prikladno uzdržljivost, nego više čvrstoća duha, koju donosi sa sobom hrabrost. Srdžba pak čini doduše navalu na nešto slijediti, ta ipak navala više slijedi spoznaju životinje, prema tomu naime kako netko spoznaje da je od drugoga uvrijeđen, nego naravnu nagnutost. I zato se doduše netko uvjetno veli da je uzdržljiv u srdžbi, ali ne i jednostavno.

Odgovor na 3. prigovor: ovakva vanjska dobra, kao što su časti, bogatstva i tomu slično, kako Filozof kaže, u VII. Ethic., „čini se doduše da su po sebi poželjna, ali ne kao nužna“ za očuvanje naravi. I zato oko njih „ne govorimo jednostavno za neke da su uzdržljivi ili neuzdržljivi“, nego uvjetno, pridodajući da su „uzdržljivi ili neuzdržljivi u dobitku, ili u časti“, ili u nečemu tomu sličnom. I zato se ili Tulije općenito služio nazivom uzdržljivosti, ukoliko pod sobom obuhvaća i uvjetnu uzdržljivost, ili prihvaća požudu strogo za požudu užitaka dodira.

Odgovor na 4. prigovor: užici u spolnim stvarima žešći su nego užici u jelima. I zato se oko spolnih stvari više obično govori uzdržljivost i neuzdržljivost nego oko jela, premda se, prema Filozofu, može reći oko obojega.

Odgovor na 5. prigovor: uzdržljivost je dobro ljudskoga razuma, i zato se motri oko strasti koje mogu čovjeku biti protivne. Odakle Filozof kaže, u VII. Ethic., da „ako netko držeći dječaka poželi njega ili pojesti, ili za spolni neprimjereni užitak, bilo da slijedi požudu ili ne, neće se reći da je jednostavno uzdržljiv, nego uvjetno“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.