Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 155, a. 1

Je li uzdržljivost krepost

Prigovor 1. Čini se da uzdržljivost nije krepost. Vrsta se naime ne dijeli suprotno rodu. Ali uzdržljivost se dijeli suprotno kreposti, kako je očito po Filozofu, u VII. Ethic.. Dakle, uzdržljivost nije krepost.

Prigovor 2. Nadalje, nitko koristeći se krepošću ne griješi, jer prema Augustinu, u knjizi O slobodnoj volji, „krepost je ono čime nitko zlo ne čini“. Ali netko se uzdržavajući može ogriješiti, primjera radi, ako želi učiniti neko dobro, a od njega se uzdržava. Dakle, uzdržljivost nije krepost.

Prigovor 3. Nadalje, nikakva krepost ne odvraća čovjeka od dopuštenih stvari, nego samo od nedopuštenih. Ali uzdržljivost odvraća čovjeka od dopuštenih, govori naime Glosa uz Poslanicu Galaćanima, 5, da se po uzdržljivosti netko uzdržava čak i od dopuštenih stvari. Dakle, uzdržljivost nije krepost.

Naprotiv, čini se da je svaki hvalevrijedan habitus krepost. Ali uzdržljivost je takva, govori naime Andronik da je uzdržljivost habitus neoboriv od užitka. Dakle, uzdržljivost je krepost.

Odgovaram: naziv se uzdržljivosti od različitih uzima dvostruko. Neki naime uzdržljivošću nazivaju ono po čemu se netko uzdržava od svakoga spolnoga užitka, odakle i Apostol, u Poslanici Galaćanima, 5, uzdržljivost povezuje s čistoćom. I tako je savršena uzdržljivost ponajprije djevičanstvo, a sekundarno udovištvo. Odakle prema tomu, isti je razlog o uzdržljivosti kao i o djevičanstvu, za koje smo gore rekli da je krepost. Drugi pak vele da je uzdržljivost ono po čemu se netko odupire opakim požudama, koje u njemu postoje žestoke. I na ovaj način uzdržljivost prihvaća Filozof, u VII. Ethic.. I na ovaj se način također uzdržljivost prihvaća u Izrekama otaca. Na ovaj način pak uzdržljivost ima nešto od naravi kreposti, ukoliko je naime razum utvrđen protiv strasti, da ih ne odvedu, Ipak ne doseže do savršene naravi moralne kreposti, u skladu s kojom je čak i osjetni apetit podložan razumu tako da u njemu ne izbijaju žestoke strasti protivne razumu. I zato Filozof kaže, u IV. Ethic., da uzdržljivost nije krepost, nego nešto miješano, ukoliko naime ima nešto od kreposti, a u nečemu manjka od kreposti. Ipak, uzimajući naziv kreposti šire za bilo koje počelo hvalevrijednih djela, možemo reći da je uzdržljivost krepost.

Odgovor na 1. prigovor: Filozof dijeli uzdržljivost suprotno kreposti u pogledu onoga u čemu ona manjka od kreposti.

Odgovor na 2. prigovor: čovjek je uistinu ono što je u skladu s razumom. I zato se iz ovoga netko veli u sebi držati, što se drži u onome što priliči razumu. Ono pak što pripada izopačenosti razuma, nije prilično razumu. Odakle se onaj jedini uzdržljivi uistinu veli koji se drži u onome što je u skladu s ispravnim razumom, a ne u onome što je u skladu s izopačenim razumom. Ispravnom se pak razumu protive opake požude, kao što se i izopačenom razumu protive dobre požude. I zato je ispravno i istinski uzdržljiv onaj koji ustraje u ispravnom razumu uzdržavajući se od opakih požuda, a ne onaj koji ustraje u izopačenom razumu uzdržavajući se od dobrih požuda, nego se ovaj prije može reći okorjelim u zlu.

Odgovor na 3. prigovor: Glosa ondje govori o uzdržljivosti u skladu s prvim načinom, u skladu s kojim uzdržljivost naziva neku savršenu krepost, koja se ne uzdržava samo od nedopuštenih dobara, nego i od nekih dopuštenih manjih dobara, da bi se posve usredotočila na savršenija dobra.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.