II-II, q. 154, a. 5
Je li noćno onečišćenje grijeh
Prigovor 1. Čini se da je noćno onečišćenje grijeh. Naime, zasluga i propust (zasluga i nedostatak zasluge) nastaju oko istoga. Ali onaj koji spava može imati zasluge, što je očito kod Salomona, koji je spavajući izmolio od Gospodina dar mudrosti, kako se govori u 1 Kr 3 i 2 Ljet 1. Dakle, spavajući netko može imati propust. I tako se čini da je noćno onečišćenje grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, tko god ima upotrebu razuma, može griješiti. Ali spavajući netko ima upotrebu razuma, jer netko u snu često rasuđuje i pretpostavlja jedno drugome, slažući se ili ne slažući se. Dakle, u snu netko može griješiti. I tako se zbog sna ne sprečava da noćno onečišćenje bude grijeh, budući da je ono po svoj vrsti čina grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, uzalud se prekorava i poučava onaj tko ne može ili djelovati u skladu s razumom ili protiv razuma. Ali čovjeka u snu Bog poučava i prekorava, u skladu s onim iz Job 33: „U snu, u noćnom viđenju, kad san obuzima ljude, tada im otvara uši i, poučavajući ih, upućuje ih u nauk“. Dakle, u snu netko može djelovati u skladu s razumom ili protiv razuma, što znači dobro djelovati ili griješiti. I tako se čini da je noćno onečišćenje grijeh.
Naprotiv, Augustin kaže, u 12. knjizi Ad litt. Gen.: „Sama uobrazilja koja nastaje u razmišljanju onoga koji govori, kada se izrazi u viđenju onoga koji sanja, tako da se između nje i pravoga tjelesnog sjedinjenja ne može razaznati, neprekidno pokreće tijelo i slijedi ono što taj pokret obično slijedi, a to se događa jednako bez grijeha, kao što bez grijeha budni govore ono za što se bez sumnje, da bi bilo izrečeno, ranije pomislilo“.
Odgovaram: noćno se onečišćenje može promatrati na dva načina. Na jedan način, po sebi. I na taj način ono nema narav grijeha. Svaki naime grijeh ovisi o sudu razuma, jer čak ni prvi pokret osjetnosti nema svojstvo grijeha osim ukoliko se može suzbiti sudom razuma. I zato se, uklanjanjem suda razuma, uklanja i narav grijeha. U spavanju pak razum nema slobodan sud, jer nema nikoga tko spava a da se ne bavi nekim sličnostima uobrazilja kao da su same stvari, što je očito iz onoga što je rečeno u prvom dijelu. I zato se ono što čovjek čini spavajući, a nema slobodan sud razuma, ne uračunava mu u krivnju, kao ni ono što čini sumanut ili lud čovjek. Na drugi način noćno se onečišćenje može promatrati u usporedbi s njegovim uzrokom. Koji može biti trojak. Jedan je doista tjelesni. Naime, kada u tijelu preobiluje sjemena tekućina; ili kada je došlo do razrjeđenja tekućine, bilo zbog prevelikog zagrijavanja tijela, bilo zbog kakvog drugog pokreta; onaj koji spava sanja ono što pripada izbacivanju takve preobilne ili razrijeđene tekućine, kao što se događa i kada je priroda opterećena nekom drugom suvišnošću; tako da se ponekad u mašti oblikuju uobrazilje koje pripadaju izbacivanju takvih suvišnosti. Ako dakle preobilje takve tekućine potječe iz skrivljenoga uzroka, primjera radi kada je od suviška jela ili pića; tada noćno onečišćenje ima narav krivnje iz svoga uzroka. Ako pak preobilje ili razrjeđenje takve tekućine ne potječe iz nekoga skrivljenoga uzroka, tada noćno onečišćenje nije skrivljeno, ni samo po sebi ni u svome uzroku. Drugi uzrok noćnoga onečišćenja može biti unutarnji životinjski, primjera radi kada iz prethodnoga razmišljanja proizlazi da se netko tko spava onečisti. Razmišljanje pak koje je prethodilo u budnom stanju, ponekad je čisto spekulativno, primjera radi kada netko poradi rasprave razmišlja o tjelesnim grijesima, a ponekad je pak s nekom naklonošću bilo požude bilo užasa. A noćno se onečišćenje događa više iz razmišljanja o tjelesnim porocima koje je bilo s požudom takvih užitaka, jer od toga ostaje neki trag i naklonost u duši, tako da se onaj koji spava lakše navodi u svojoj mašti na pristanak uz čine iz kojih slijedi onečišćenje. U skladu s tim Filozof kaže, u I. Ethic., da, utoliko što se neki pokreti polako prenose s budnih na one koji spavaju, mašte vrsnih ljudi ispadaju bolje nego mašte bilo koga drugoga, a Augustin kaže, u 12. knjizi Ad litt. Gen., da „zbog dobre naklonosti duše neke njezine zasluge dolaze do izražaja čak i u snu“. I tako je očito da noćno onečišćenje ima narav krivnje po svom uzroku. Ponekad ipak biva da iz prethodnoga razmišljanja o tjelesnim činovima, pa čak i spekulativnoga, ili ako je s užasom, u snu uslijedi onečišćenje. I tada ono nema narav krivnje, ni samo po sebi ni u svome uzroku. Treći je pak uzrok izvanjski duhovni, primjera radi kada se djelovanjem Zloga pokreću mašte onoga koji spava u usmjerenosti prema takvu učinku. A to se doista ponekad događa s prethodnim grijehom, naime nemarom u pripravljanju protiv napasti Zloga, odakle se i uvečer pjeva: „I neprijatelja našeg obuzdaj, da se tijela ne onečiste“. Ponekad se pak događa bez ikakve čovjekove krivnje, iz same zloće Zloga, kao što se u Izrekama otaca čita o nekomu koji je uvijek u blagdanske dane trpio noćno onečišćenje, a to je đavao prouzročio kako bi ga spriječio u svetoj pričesti. Tako je dakle očito da noćno onečišćenje nikada nije grijeh, ali je ponekad posljedica prethodnoga grijeha.
Odgovor na 1. prigovor: Salomon nije spavajući zaslužio mudrost od Boga, nego je to bio znak prethodne želje, zbog koje se govori da je takva molba bila draga Bogu, kako Augustin kaže u 12. knjizi Ad litt. Gen.
Odgovor na 2. prigovor: prema tome kako su unutarnje osjetne moći više ili manje pritisnute snom, zbog zamućenosti ili čistoće pare, u skladu s tim se upotreba razuma više ili manje sprečava u spavanju. Ipak je uvijek glede nečega spriječena, tako da ne može imati posve slobodan sud, kako je rečeno u prvom dijelu. I zato se onome što tada čini ne uračunava u krivnju.
Odgovor na 3. prigovor: razumijevanje razuma nije tako spriječeno u snu kao njegov sud, koji se dovršava obraćenjem na osjetne stvari, a One su prva počela ljudskoga spoznanja. I zato ništa ne sprečava čovjeka da u snu nešto novo shvati u skladu s razumom, bilo iz samih ostataka prethodnih razmišljanja i ponuđenih uobrazilja, bilo također iz božanske objave, ili slanja anđela, dobroga ili zloga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.