Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 154, a. 4

Sastoje li se u dodirima i poljupcima i drugim takvim primamljivostima smrtni grijeh

Prigovor 1. Čini se da se u dodirima i poljupcima ne sastoji smrtni grijeh. Apostol naime u 5. Poslanici Efežanima kaže: „A bludnost i svaka nečistoća, ili lakomost, neka se i ne imenuje među vama, kako dolikuje svetima“. A dodaje: „Ili sramota“, Gloza kaže: „Kao u poljupcima i zagrljajima; ili besmislen govor, kao blage riječi; ili prostota, koja se od ludih naziva dvornošću, jest lakrdijaštvo“. Poslije pak dodaje: „Ovo doista znajte, shvaćajući, da nijedan bludnik ili nečist ili lakomac, što je bogoštovlje idola, nema baštine u kraljevstvu Krista i Boga“, gdje ne ponavlja o sramoti, kao ni o besmislenom govoru ili prostoti. Dakle, to nisu smrtni grijesi.

Prigovor 2. Nadalje, za blud se govori da je smrtni grijeh iz toga što se njime sprečava dobro potomstva koje se ima roditi i odgojiti. Ali u tome ništa ne rade poljupci i dodiri, ili zagrljaji. Dakle, u njima se ne događa smrtni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, one stvari koje su po sebi smrtni grijesi nikada se ne mogu dobro činiti. Ali poljupci i dodiri i tomu slično mogu se ponekad činiti bez grijeha. Dakle, oni nisu po sebi smrtni grijesi.

Naprotiv, manje je pohotan pogled nego dodir, zagrljaj ili poljubac. Ali pohotan pogled jest smrtni grijeh, sukladno onomu u 5. poglavlju Evanđelja po Mateju: „Tko pogleda ženu da je poželi, već je počinio preljub s njom u srcu svome“. Dakle, tim više su pohotan poljubac i drugo tomu slično smrtni grijesi.

Naprotiv, nadalje, Ciprijan Pompomiju o djevici kaže: „Zacijelo sam sjedinaj, sam zagrljaj, sama razgovornost i poljubac, i sramotno i gadno spavanje dvojice koji leže zajedno, koliko pokuda i zločina priznaju“. Dakle, po rečenomu čovjek postaje krivac zločina, jest smrtnog grijeha.

Odgovaram: nešto se naziva smrtnim grijehom na dvostruki način. Na prvi način, prema svojoj vrsti. I na taj način poljubac, zagrljaj ili dodir prema svojoj naravi ne imenuju smrtni grijeh. Mogu se naime te stvari činiti bez požude, ili zbog običaja domovine, ili zbog neke nužnosti ili razumnoga razloga. Na drugi način se nešto naziva smrtnim grijehom iz svojega uzroka, kao onaj tko daje milostinju da nekoga navede na krivovjerje, smrtno griješi zbog iskvarene namjere. Rečeno je pak gore da je pristanak na užitak smrtnoga grijeha smrtni grijeh, a ne samo pristanak na čin. I zato, budući da je blud smrtni grijeh, i još više druge vrste neumjerenosti u spolnosti, posljedica je da je pristanak na užitak takvoga grijeha smrtni grijeh, a ne samo pristanak na čin. I zato, budući da se poljupci i zagrljaji i tomu slično čine radi takvoga užitka, posljedica je da su smrtni grijesi. I tako se samo nazivaju pohotnima. Odakle takve stvari, ukoliko su pohotne, jesu smrtni grijesi.

Odgovor na 1. prigovor: apostol zato ne ponavlja ona tri, jer nemaju narav grijeha osim ukoliko su usmjerena prema prethodnima.

Odgovor na 2. prigovor: poljupci i dodiri, iako po sebi ne sprečavaju dobro ljudskoga potomstva, ipak proizlaze iz požude, koja je korijen ovoga sprečavanja. I iz toga imaju narav smrtnoga grijeha.

Odgovor na 3. prigovor: ta onaj zaključak zaključuje da takve stvari nisu grijesi prema svojoj vrsti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.