Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 154, a. 3

Je li najveći među grijesima

Prigovor 1. Čini se da je prost blud najteži grijeh. Utoliko se naime grijeh čini težim ukoliko proizlazi iz veće požude. Ali najveća je požuda u bludu, govori se naime u Glozi uz 1. Poslanicu Korinćanima 6: „Da je žar požude u neumjerenosti u spolnosti najveći“. Dakle, čini se da je prost blud najteži grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, utoliko netko teže griješi ukoliko griješi u stvar koja mu je više sjedinjena, kao što teže griješi tko udara oca nego tko udara tuđinca. Ali kao što se kaže u 1. Poslanici Korinćanima 6: „Tko bludniči, griješi protiv svoga tijela“, što je čovjeku najsjedinjenije. Dakle, čini se da je prost blud najteži grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, utoliko je neko dobro veće ukoliko se grijeh koji se počini protiv njega čini težim. Ali grijeh bluda čini se da je protiv dobra cijeloga ljudskoga roda, kao što je očito iz rečenoga. Također je protiv Krista, sukladno onomu u 1. Poslanici Korinćanima 6: „Uzevši udove Kristove, hoću li ih načiniti udovima bludnice?“ Dakle, prost blud je najteži grijeh.

Naprotiv, Grgur kaže da su tjelesni grijesi manje krivnje nego duhovni grijesi.

Odgovaram: težina nekoga grijeha može se motriti na dvostruki način: na prvi način, po sebi; na drugi način, slučajno. Po sebi se doista težina grijeha motri iz naravi njegove vrste, koja se promatra prema dobru kojemu se grijeh protivi. Blud je pak protiv dobra čovjeka koji se ima roditi. I zato je teži grijeh prema svojoj vrsti od grijeha koji su protiv vanjskih dobara, kao što je krađa i drugo tomu slično, a manji od grijeha koji su izravno protiv Boga, i od grijeha koji je protiv života već rođenoga čovjeka, kao što je ubojstvo.

Odgovor na 1. prigovor: požuda koja otežava grijeh jest ona koja se sastoji u nagnuću volje. Požuda pak koja je u osjetnoj težnji umanjuje grijeh, jer je grijeh utoliko lakši ukoliko netko griješi potaknut većom strašću. I na taj je način u bludu požuda najveća. I odatle je da Augustin kaže u knjizi O kršćanskom vojevanju: „Da su među svim kršćanskim borbama teže borbe čistoće, gdje je svakodnevna borba, ali rijetka pobjeda“. I Izidor kaže u knjizi O vrhunskom dobru da se „više po tjelesnoj neumjerenosti u spolnosti ljudski rod podlaže Đavlu“ nego po ikojemu drugome, jer je naime teže pobijediti žestinu ove strasti.

Odgovor na 2. prigovor: za onoga tko bludniči kaže se da griješi protiv svoga tijela, ne samo zato što se užitak bluda dovršava u tijelu, što se događa i u proždrljivosti, nego i zato što tko bludniči radi protiv dobra vlastitog tijela, utoliko naime ukoliko ga neuredno razrješuje i skvrni, i miješa s drugim. Niti ipak iz ovoga slijedi da je prost blud najteži grijeh; jer razum u čovjeku prevladava nad tijelom; odakle, ako je grijeh više suprotnost razumu, bit će teži.

Odgovor na 3. prigovor: grijeh bluda protivi se dobru ljudske vrste utoliko ukoliko sprečava pojedinačno rađanje jednog čovjeka koji se ima roditi. Više pak doseže u narav vrste onaj tko već u zbilji sudjeluje u vrsti nego onaj tko je u mogućnosti čovjek. I u skladu s tim je također ubojstvo teže od bluda i svih vrsta neumjerenosti u spolnosti, kao ono koje više protivi dobru ljudske vrste. Božansko dobro je također veće od dobra ljudske vrste. I zato su i grijesi koji su protiv Boga veći. Niti je prost blud izravno grijeh protiv Boga, kao da bludnik namjerava uvredu Boga, nego posljedično, kao i svi smrtni grijesi. Jer kao što su udovi našega tijela udovi Kristovi, tako je također i naš duh jedno s Kristom, sukladno onomu u 1. Poslanici Korinćanima 6: „Tko prianja uz Boga, jedan je duh“. Odakle su i duhovni grijesi više protiv Krista nego blud.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.