Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 154, a. 2

Je li prost blud smrtni grijeh

Prigovor 1. Čini se da prost blud nije smrtni grijeh. One naime stvari koje se zajedno nabrajaju čine se iste naravi. Ali prost blud se nabraja s nekim stvarima koje nisu smrtni grijesi, govori se naime u 15. poglavlju Djela apostolskih: „Da se suzdržavate od žrtvovanoga idolima i krvi i ugušenoga, i bludnosti“; korištenje pak tih stvari nije smrtni grijeh, sukladno onomu u 4. poglavlju 1. Poslanice Timoteju: „Ništa nije za odbacivanje što se uzima sa zahvalnošću“. Dakle, prost blud nije smrtni grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, nijedan smrtni grijeh ne spada pod božansku zapovijed. Ali u 1. poglavlju Knjige o Hošei Gospodin zapovijeda: „Idi, uzmi sebi ženu bludnosti, i načini sinove bludnosti“. Dakle, prost blud nije smrtni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, nijedan smrtni grijeh se u Svetom pismu ne spominje bez prijekora. Ali prost blud se u Pismu spominje kod starih otaca bez prijekora, kao što se čita u 16. poglavlju Knjige Postanka o Abrahamu da je pristupio Hagar, svojoj sluškinji; i niže, u 30. poglavlju, čita se o Jakovu da je pristupio sluškinjama svojih žena Bilhi i Zelfi; i niže, u 38. poglavlju, čita se da je Juda pristupio Tamar, koju je smatrao bludnicom. Dakle, prost blud nije smrtni grijeh.

Prigovor 4. Nadalje, svaki smrtni grijeh protivi se ljubavi. Ali prost blud se ne protivi ljubavi, ni s obzirom na ljubav prema Bogu, jer nije izravno grijeh protiv Boga; niti također s obzirom na ljubav prema bližnjemu, jer po tome čovjek ne čini nepravdu nijednom čovjeku. Dakle, prost blud nije smrtni grijeh.

Prigovor 5. Nadalje, svaki smrtni grijeh vodi u vječnu propast. To pak ne čini prost blud, jer uz onaj redak u 4. poglavlju 1. Poslanice Timoteju: „Pobožnost je za sve korisna“, Ambrozijeva Gloza kaže: „Cjelokupna je suma kršćanske stege u milosrđu i pobožnosti. Koju tko slijedi, ako trpi tjelesnu sablazan, bez sumnje će biti bijen, ali neće propasti“. Dakle, prost blud nije smrtni grijeh.

Prigovor 6. Nadalje, kao što Augustin kaže u knjizi O dobru braka: „Što je hrana za zdravlje tijela, to je spolni sjedinaj za zdravlje roda“. Ali nije svaka neuredna uporaba hrane smrtni grijeh. Dakle, ni svaki neuredan spolni sjedinaj. A to se najviše čini za prost blud, koji je najmanji među nabrojenim vrstama.

Naprotiv, u 4. poglavlju Knjige o Tobiji se kaže: „Čuvaj se od svakoga bluda, i mimo svoju ženu, ne dopusti saznati grijeh“. A grijeh označava smrtni grijeh. Dakle, blud, i svaki spolni sjedinaj koji je mimo žene, jest smrtni grijeh.

Naprotiv, nadalje, ništa ne isključuje iz kraljevstva Božjega osim smrtnog grijeha. Blud pak isključuje, kako je očito po apostolu u 5. poglavlju Poslanice Galaćanima, gdje, nakon što je prethodno naveo blud i neke druge grijehe, dodaje: „Koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti“. Dakle, prost blud je smrtni grijeh.

Naprotiv, nadalje, u Dekretima se kaže, 22. kauza, 1. pitanje: „Moraju znati da se takva pokora zbog krivokletstva mora nametnuti kakva i zbog preljuba i bluda, i zbog hotimično počinjenoga ubojstva, i zbog ostalih zločinačkih grijeha“. Dakle, prost blud je zločinački ili smrtni grijeh.

Odgovaram: bez ikakve sumnje treba držati da je prost blud smrtni grijeh, ne mareći za to što u 23. poglavlju Ponovljenog zakona, uz onaj redak „Neće biti bludnica itd.“, Gloza kaže: „Zabranjuje pristupiti onima čija je nečistoća oproštajna (venialis)“. Ne treba se naime nazivati oproštajnom (venialis), nego onom koja se prodaje (venalis), što je svojstveno bludnicama. K očevidnosti toga pak treba razmotriti da je smrtni grijeh svaki grijeh koji se počini izravno protiv čovjekova života. Prost pak blud označava neurednost koja smjera na štetu života onoga tko se ima roditi iz takvoga spolnog sjedinaja. Vidimo naime u svim životinjama u kojima se za odgajanje potomstva zahtijeva briga mužjaka i ženke, da u njima nema lutanja u spolnom općenju, nego je ono od mužjaka prema određenoj ženki, jednoj ili više, kao što je očito u svim pticama. Drugačije je pak u životinjama u kojima je sama ženka dovoljna za odgajanje ploda, u kojima je lutajuće spolno općenje, kao što je očito u psima i drugim takvim životinjama. Očito je pak da se za odgajanje čovjeka ne zahtijeva samo briga majke, od koje se hrani, nego mnogo više briga oca, od kojega treba biti poučen i branjen, i promaknut u dobrima kako unutarnjim tako i vanjskim. I zato je protiv ljudske naravi da se koristi lutajućim spolnim općenjem, nego je potrebno da ono bude od mužjaka prema određenoj ženki, s kojom ostaje, ne na malo vremena, nego dugo, ili čak kroz cijeli život. I odatle je da mužjaci u ljudskoj vrsti prirodno imaju brižnost o sigurnosti potomstva, jer im predstoji odgajanje potomstva. Ta bi se sigurnost pak uklonila ako bi spolno općenje bilo lutajuće. Ta se pak određenost određene ženke zove brak. I zato se kaže da je po naravnom zakonu. Ali budući da je spolno općenje usmjereno prema općem dobru cijeloga ljudskog roda; dobra pak opća spadaju pod određenje zakona, kao što je gore rečeno, posljedica je da se to sjedinjenje mužjaka i ženke, koje se naziva brakom, odredi nekim zakonom. Kako je pak kod nas određeno, raspravljat će se u trećem dijelu ovoga djela, kada se bude raspravljalo o sakramentu braka. Odakle, budući da je blud lutajuće spolno općenje, kao ono koje postoji mimo braka, protivi se dobru odgajanja potomstva. I zato je smrtni grijeh. Niti smeta ako netko bludno upoznajući neku ženu, dostatno providi potomstvu odgoj. Jer ono što spada pod određenje zakona prosuđuje se prema onome što se obično događa, a ne prema onome što se u nekom slučaju može dogoditi.

Odgovor na 1. prigovor: prost se blud nabraja s onima, ne zato što ima istu narav krivnje s drugima, nego s obzirom na to da je iz onih stvari koje se ondje postavljaju slično moglo nastati razdor između Židova i pogana, i njihova jednodušna suglasnost se mogla spriječiti. Jer se kod pogana prost blud nije smatrao nedopuštenim, zbog iskvarenosti naravnoga razuma, dok su ga Židovi, poučeni božanskim zakonom, smatrali nedopuštenim. Druge pak stvari koje se ondje postavljaju Židovi su grozili zbog običaja zakonskog ophođenja. Odakle su im apostoli zabranili te stvari, ne kao po sebi nedopuštene, nego kao poganima mrske, kao što je i gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: za blud se kaže da je grijeh, utoliko ukoliko je protiv ispravnoga razuma. Razum je pak čovjeka ispravan ukoliko se ravna božanskom voljom, koja je prvo i vrhovno pravilo. I zato ono što čovjek čini po volji Božjoj, pokoravajući se njegovoj zapovijedi, nije protiv ispravnoga razuma, iako se čini da je protiv općeg poretka razuma, kao što ni ono što se čudesno čini božanskom moći nije protiv naravi, iako je protiv općeg tijeka naravi. I zato, kao što Abraham nije sagriješio htijući ubiti nedužnog sina, zbog toga što je slušao Boga, iako je to, po sebi promatrano, obično protiv ispravnosti ljudskoga razuma; tako isto ni Hošea nije sagriješio bludno postupajući po božanskoj zapovijedi. Niti se takav spolni sjedinaj prilično treba nazivati bludom, iako se naziva bludom u odnosu na opći tijek. Odakle Augustin kaže u 3. knjizi Confess.: „Kada Bog nešto zapovijedi protiv običaja ili saveza bilo koga, ako to nikada ondje nije učinjeno, mora se učiniti“. I poslije dodaje: „Jer kao što je u vlastima ljudskoga društva veća vlast podređena manjoj radi poslušnosti, tako Bog svima“.

Odgovor na 3. prigovor: Abraham i Jakov pristupiše sluškinjama ne kao u bludnom spolnom sjedinaju, kao što će se niže pokazati, kada se bude raspravljalo o braku. Judu pak nije nužno ispričavati od grijeha, koji je bio i začetnik Josipove prodaje.

Odgovor na 4. prigovor: prost blud se protivi ljubavi prema bližnjemu s obzirom na to da se protivi dobru potomstva koje se ima roditi, kao što je pokazano, dok naime ulaže trud u rađanje ne onako kako dolikuje potomstvu koje se ima roditi.

Odgovor na 5. prigovor: po djelima pobožnosti onaj tko trpi tjelesnu sablazan biva oslobođen od vječne propasti, utoliko ukoliko se po takvim djelima usklađuje za to da postigne milost po kojoj će se pokajati, i utoliko ukoliko po takvim djelima udovoljava za počinjenu tjelesnu sablazan. Ali ne tako da se, ako u tjelesnoj sablazni ustraje nepokajan sve do smrti, oslobodi po djelima pobožnosti.

Odgovor na 6. prigovor: iz jednog spolnog sjedinaja može se roditi jedan čovjek. I zato je neurednost spolnog sjedinaja, koja sprečava dobro potomstva koje se ima roditi, iz same vrsti čina smrtni grijeh, a ne samo iz neurednosti požude. Iz jednog pak jela ne sprečava se dobro cijeloga života jednog čovjeka, i zato čin proždrljivosti po svojoj vrsti nije smrtni grijeh. Bio bi to ipak ako bi netko svjesno jeo hranu koja bi izmijenila cijelo stanje njegova života, kao što je očito s Adamom. Pa ipak neumjerenost u spolnosti nije najmanji od grijeha koji su sadržani pod neumjerenošću u spolnosti. Manji je naime spolni sjedinaj sa ženom koji biva iz požude.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.