II-II, q. 154, a. 1
O podjeli dijelova neumjerenosti u spolnosti
Prigovor 1. Čini se da se neprikladno određuje šest vrsta neumjerenosti u spolnosti, naime „prost blud, preljub, rodoskvrnuće, obljuba neudane djevojke, otmica i grijeh protiv naravi“. Raznolikost tvari naime ne mijenja vrstu. Ali rečena se podjela uzima prema raznolikosti tvari, prema tome naime kako se netko miješa s udanom ženom, ili djevicom, ili ženom drugoga stanja. Dakle, čini se da se po tome vrste neumjerenosti u spolnosti ne razlikuju.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da se vrste jednoga grijeha ne razlikuju po onome što pripada drugom grijehu. Ali preljub se ne razlikuje od prostoga bluda osim u ovome što netko pristupa onoj koja je tuđa, i tako čini nepravdu. Dakle, čini se da se preljub ne treba postavljati kao vrsta neumjerenosti u spolnosti.
Prigovor 3. Nadalje, kao što se događa da se netko miješa sa ženom koja je po braku obvezana drugom mužu, tako se također događa da se netko miješa sa ženom koja je zavjetom obvezana Bogu. Kao što se dakle preljub postavlja kao vrsta neumjerenosti u spolnosti, tako se i skrnavljenje svetinja mora postaviti kao vrsta neumjerenosti u spolnosti.
Prigovor 4. Nadalje, onaj koji je svezan brakom ne griješi samo ako pristupi drugoj ženi, nego i ako svoju družicu neuredno rabi. Ali taj je grijeh sadržan pod neumjerenošću u spolnosti. Dakle, morao bi se ubrojiti među vrste neumjerenosti u spolnosti.
Prigovor 5. Nadalje, apostol u 12. poglavlju 2. Poslanice Korinćanima kaže: „Da me opet, kada dođem, ne ponizi Bog moj kod vas, i da ne oplakujem mnoge od onih koji su prije sagriješili, i nisu se pokajali za nečistoću i blud i razuzdanost koju počiniše“. Dakle, čini se da se i nečistoća i razuzdanost trebaju postaviti kao vrste neumjerenosti u spolnosti, kao i blud.
Prigovor 6. Nadalje, ono što je podijeljeno ne dijeli se s onim što dijeli. Ali neumjerenost u spolnosti dijeli se s rečenima, govori se naime u 5. poglavlju Poslanice Galaćanima: „Očita su djela tijela, koja su bludnost, nečistoća, razuzdanost, neumjerenost u spolnosti“. Dakle, čini se da se prost blud neprikladno postavlja kao vrsta neumjerenosti u spolnosti.
Naprotiv, rečena se podjela postavlja u Dekretima, 36. kauza, 1. pitanje.
Odgovaram: kao što je rečeno, grijeh neumjerenosti u spolnosti sastoji se u tome što netko ne rabi spolni užitak u skladu s ispravnim razumom. A to se doista događa na dvostruki način: na prvi način, s obzirom na tvar u kojoj traži takav užitak; na drugi način, s obzirom na to da, dok postoji dužna tvar, ne motre se druge dužne okolnosti. I budući da okolnost, kao takva, ne daje vrstu moralnom činu, nego se njegova vrsta uzima iz predmeta, koji je tvar čina; zato je bilo potrebno odrediti vrste neumjerenosti u spolnosti s obzirom na tvar ili predmet. Koja doista može ne odgovarati naravi ispravnoga razuma na dvostruki način. Na prvi način, jer je u suprotnosti s ciljem spolnoga čina. I tako je, utoliko ukoliko se sprečava rađanje potomstva, grijeh protiv naravi, koji je u svakom spolnom činu iz kojega rađanje ne može uslijediti. Utoliko pak ukoliko se sprečava dužno odgajanje i promicanje rođenoga potomstva, jest prost blud, koji je slobodnoga muškarca sa slobodnom ženom. Na drugi način tvar u kojoj se vrši spolni čin može ne biti prikladna ispravnom razumu usporedbom s drugim ljudima. I to na dvostruki način. Prvo doista, s obzirom na samu ženu s kojom se netko miješa, jer joj se ne čuva dužna čast. I tako je rodoskvrnuće, koje se sastoji u zlouporabi žena sjedinjenih srodstvom ili tazbinom. Drugo, s obzirom na onoga u čijoj je vlasti žena. Jer ako je u vlasti muža, jest preljub; ako je pak u vlasti oca, jest obljuba neudane djevojke, ako se ne nanosi nasilje; otmica pak, ako se nanosi. Te se vrste doista više razlikuju s obzirom na ženu nego s obzirom na muškarca. Jer se u spolnom činu žena drži kao trpeća i na način tvari, a muškarac na način djelatnika. Rečeno je pak da se rečene vrste određuju prema razlici tvari.
Odgovor na 1. prigovor: rečena raznolikost tvari ima pridruženu formalnu raznolikost predmeta, koja se prima prema različitim načinima suprotnosti prema ispravnom razumu, kao što je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: ništa ne zabranjuje da se u istom činu podudaraju neurednosti različitih grijeha, kao što je gore rečeno. I na taj je način preljub sadržan pod neumjerenošću u spolnosti i pod nepravdom. Niti je neurednost nepravde sasvim slučajna prema neumjerenosti u spolnosti. Prikazuje se naime neumjerenost u spolnosti težom koja toliko slijedi požudu da dovodi čak i do nepravde.
Odgovor na 3. prigovor: žena koja se zavjetuje na uzdržavanje čini neko duhovno vjenčanje s Bogom. I zato je skrnavljenje svetinja koje se počini u kršenju takve žene neka duhovna preljuba. I slično se drugi načini skrnavljenja svetinja svode na druge vrste neumjerenosti u spolnosti.
Odgovor na 4. prigovor: grijeh oženjenoga s njegovom ženom nije prema nedopuštenoj tvari, nego prema drugim okolnostima koje ne sačinjavaju vrstu moralnoga čina, kao što je rečeno.
Odgovor na 5. prigovor: kao što Gloza ondje kaže, nečistoća se postavlja za neumjerenost u spolnosti protiv naravi. Razuzdanost je pak ono što se čini sa ženama slobodnima od muža, odakle se čini da pripada obljubi neudane djevojke. Ili se može reći da razuzdanost pripada nekim činima koji okružuju spolni čin, kao što su poljupci, dodiri i drugo tomu slično.
Odgovor na 6. prigovor: neumjerenost se u spolnosti ondje uzima za bilo kakvu suvišnost, kao što Gloza ondje kaže.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.