Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 154, a. 11

O grijehu protiv naravi

Prigovor 1. Čini se da porok protiv naravi nije vrsta raskalašenosti. Jer se u prethodnom nabrajanju vrsta raskalašenosti uopće ne spominje porok protiv naravi. Dakle, nije vrsta raskalašenosti.

Prigovor 2. Nadalje, raskalašenost se suprotstavlja kreposti, pa je stoga sadržana pod zloćom. Ali porok protiv naravi nije sadržan pod zloćom, nego pod zvjerskošću, kako je očito po Filozofu, u VII. Ethic. Dakle, porok protiv naravi nije vrsta raskalašenosti.

Prigovor 3. Nadalje, raskalašenost se sastoji oko čina uređenih za ljudsko rađanje, kao što je očito iz rečenoga. Ali porok protiv naravi sastoji se oko čina iz kojih ne može uslijediti rađanje. Dakle, porok protiv naravi nije vrsta raskalašenosti.

Naprotiv, uz 2 Kor 12, ubraja se među druge vrste raskalašenosti, gdje se govori: „Nisu se obratili zbog nečistoće i bludništva i neobuzdanosti“, gdje Glosa kaže: „Nečistoća, to jest raskalašenost protiv naravi“.

Odgovaram: kao što je rečeno gore, ondje je određena vrsta raskalašenosti gdje se javlja posebna narav neurednosti koja čini neprimjerenim spolni čin. A to doista može biti dvostruko. Na jedan način, zato što se protivi ispravnom razumu, što je zajedničko u svakom poroku raskalašenosti. Na drugi način, zato što se tomu, povrh toga, protivi samom naravnom poretku spolnoga čina koji priliči ljudskoj vrsti, što se naziva porokom protiv naravi. A to se doista može dogoditi na više načina. Na jedan način, ako se bez ikakvoga općenja, poradi užitka spolnoga čina, pribavi onečišćenje, što pripada grijehu nečistoće, koju neki nazivaju mekoćom. Na drugi način, ako se čini općenjem sa stvari koja nije iste vrste, što se naziva zvjerskošću. Na treći način, ako se čini općenjem s neprimjerenim spolom, primjera radi muškarca s muškarcem ili žene sa ženom, kako Apostol kaže, u Rim 1, što se naziva sodomskim porokom. Četvrti, ako se ne obdržava naravni način općenja, bilo glede neprimjerenog udova; bilo glede drugih čudovišnih i zvjerskih načina općenja.

Odgovor na 1. prigovor: ondje se nabrajaju vrste raskalašenosti koje se ne protive ljudskoj naravi. I zato se propušta porok protiv naravi.

Odgovor na 2. prigovor: zvjerskost se razlikuje od zloće, koja se suprotstavlja ljudskoj kreposti, po nekom prekomjerju oko iste građe. I zato se može svesti na isti rod.

Odgovor na 3. prigovor: onaj tko je raskalašen ne namjerava ljudsko rađanje, nego spolni užitak, koji netko može iskusiti bez čina iz kojih slijedi ljudsko rađanje. I to je ono što se traži u poroku protiv naravi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.