Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 153, a. 4

Je li bludnost glavni grijeh

Prigovor 1. Čini se da neumjerenost u spolnosti nije glavni grijeh. Naime, čini se da je neumjerenost u spolnosti isto što i nečistoća, kako je očito po Glozi uz 5. poglavlje Poslanici Efežanima. Ali nečistoća je kći proždrljivosti, kako je očito po Grguru u 31. knjizi Morala. Dakle, neumjerenost u spolnosti nije glavni grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, Izidor kaže u knjizi o vrhunskom dobru da „se kao što se po oholosti duha ide u prostituciju požude, tako po poniznosti duha spašava čistoća tijela“. Ali čini se da je protiv naravi glavnog grijeha da nastaje iz drugoga grijeha. Dakle, neumjerenost u spolnosti nije glavni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, neumjerenost u spolnosti uzrokovana je očajem, sukladno onomu u 4. poglavlju Poslanice Efežanima: „Koji, izgubivši nadu, sebe predadoše razuzdanosti“. Ali očaj nije glavni grijeh, štoviše, stavlja se kao kći malodušnosti, kao što je gore rečeno. Dakle, tim manje je neumjerenost u spolnosti glavni grijeh.

Naprotiv, Grgur u 31. knjizi Morala stavlja neumjerenost u spolnosti među glavne grijehe.

Odgovaram: kao što je iz rečenoga očito, glavni grijeh je onaj koji ima vrlo poželjan cilj, tako da iz njegove požude čovjek prelazi na počinjenje mnogih grijeha, za koje se sve kaže da iz toga grijeha nastaju kao iz glavnoga. Cilj pak neumjerenosti u spolnosti jest užitak u spolnim činima, koji je najveći. Stoga je takav užitak najpoželjniji prema osjetnoj težnji, što zbog žestine užitka, što također zbog suprotnosti takve požude. Stoga je očitom da je neumjerenost u spolnosti glavni grijeh.

Odgovor na 1. prigovor: nečistoća, prema nekima, koja se stavlja kao kći proždrljivosti, jest neka tjelesna nečistoća, kao što je gore rečeno. I tako prigovor nije o predmetu rasprave. Ako se pak uzme za nečistoću neumjerenosti u spolnosti, tako treba reći da je ona materijalno uzrokovana iz proždrljivosti, utoliko naime ukoliko proždrljivost pribavlja tjelesnu tvar neumjerenosti u spolnosti, ali ne prema naravi konačnoga uzroka, prema kojemu se ponajviše motri porijeklo drugih grijeha iz glavnih grijeha.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je gore rečeno, kada se raspravljalo o ispraznoj slavi, oholost se postavlja kao opća majka svih grijeha, i zato i glavni grijesi nastaju iz oholosti.

Odgovor na 3. prigovor: od užitaka neumjerenosti u spolnosti neki se ponajviše suzdržavaju radi nade buduće slave, koju očaj oduzima. I zato uzrokuje neumjerenost u spolnosti kao onaj koji uklanja zapreku, a ne kao po sebi uzrok, što se čini potrebnim za glavne grijehe.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.