Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 152, a. 3

Je li krepost

Prigovor 1. Čini se da djevstvo nije krepost. Naime, nikakva nam krepost nije u naravi, kako Filozof kaže u 2. knjizi Nikomahove etike. Ali djevstvo je u naravi, jer je svaki novorođeni čovjek djevica. Dakle, djevstvo nije krepost.

Prigovor 2. Nadalje, tko god ima jednu krepost, ima sve, kao što je gore rečeno. Ali neki imaju druge kreposti koji nemaju djevstvo; inače, budući da bez kreposti nitko ne dolazi u kraljevstvo nebesko, nitko bez djevstva ne bi mogao doći u nj, što bi značilo osuđivati brak. Dakle, djevstvo nije krepost.

Prigovor 3. Nadalje, svaka se krepost vraća po pokori. Ali djevstvo se ne obnavlja po pokori; zato Jeronim kaže: „Dok Bog može sve ostalo, ne može nakon propasti obnoviti djevicu“. Dakle, čini se da djevstvo nije krepost.

Prigovor 4. Nadalje, nikakva se krepost ne gubi bez grijeha. Ali djevstvo se gubi bez grijeha, naime po braku. Dakle, djevstvo nije krepost.

Prigovor 5. Nadalje, djevstvo se dijeli zajedno s udovištvom i bračnom čistoćom. Ali nijedno od toga se ne postavlja kao krepost. Dakle, djevstvo nije krepost.

Naprotiv, Ambrozije kaže u knjizi o djevstvu: „Ljubav prema djevstvu poziva nas da kažemo nešto o djevstvu, da se ne bi činilo kako je mimogred dotaknuto ono što je glavna krepost“.

Odgovaram: kao što je rečeno gore, u djevstvu je poput formalnoga i dopunskoga nakanjivanje trajnog suzdržavanja od bludnog užitka, koje se naime nakanjivanje čini pohvalnim po svrsi, utoliko naime što se to čini radi bavljenja božanskim stvarima. A materijalno u djevstvu jest cjelovitost tijela bez ikakva iskušenja bludnog užitka. Očito je pak da se ondje gdje postoji posebna tvar koja ima posebnu izvrsnost nalazi posebna narav kreposti, kao što je očito kod velikodušnosti, koja je oko velikih troškova, i po tome je posebna krepost koja se razlikuje od darežljivosti, koja se općenito odnosi na svaku uporabu novca. Ono pak što je sačuvati se neozlijeđenim od iskušenja bludne pohote ima određenu izvrsnost hvale iznad onoga što je sačuvati se neozlijeđenim od neurednosti bludne pohote. I zato je djevstvo neka posebna krepost, koja se prema čistoći odnosi kao velikodušnost prema darežljivosti.

Odgovor na 1. prigovor: ljudi od svoga rođenja imaju ono što je materijalno u djevstvu, naime cjelovitost tijela neozlijeđenu od iskušenja bludnih stvari. Ipak nemaju ono što je formalno u djevstvu, naime da imaju nakanu čuvati takvu cjelovitost poradi Boga. I po tome ono ima narav kreposti. Zato Augustin kaže u knjizi o djevstvu: „Niti mi u djevojkama propovijedamo to što su djevice, nego to što su Bogu posvećene pobožnom suzdržljivošću“.

Odgovor na 2. prigovor: povezanost kreposti shvaća se prema onome što je formalno u krepostima, to jest prema ljubavi ili prema razboritosti, kako je rečeno gore, a ne prema onome što je materijalno u krepostima. Ništa naime ne zabranjuje da nekom krepkom čovjeku nedostaje tvar jedne kreposti, a ima tvar druge, kao što siromah ima tvar umjerenosti, ali nema tvar velikodušnosti. I na ovaj način nekome tko ima druge kreposti nedostaje tvar djevstva, to jest rečena cjelovitost tijela. Ipak može imati ono što je formalno u djevstvu, naime da u pripremi uma ima nakanu čuvanja rečene cjelovitosti, ako bi mu to pripadalo. Kao što siromah može u pripremi duše imati nakanu činjenja velikih troškova, ako bi mu to pripadalo, i isto tako onaj tko je u blagostanju ima u pripremi duše nakanu podnošenja nedaća ravnomjerno. I bez ove pripreme duše nitko ne može biti krepostan.

Odgovor na 3. prigovor: krepost se po pokori može obnoviti s obzirom na ono što je formalno u kreposti, ali ne s obzirom na ono što je materijalno u njoj. Naime, ako je netko velikodušan potrošio svoja bogatstva, po pokori grijeha ne vraćaju mu se bogatstva. I isto tako onaj tko je griješeći izgubio djevstvo, po pokori ne oporavlja tvar djevstva, nego oporavlja nakanu djevstva. Oko tvari pak djevstva postoji nešto što će se moći čudesno obnoviti božanski, naime cjelovitost uda, za koju smo rekli da se slučajno odnosi na djevstvo. Drugo pak je ono što se ni čudom ne može obnoviti, naime da onaj tko je iskusio bludnu pohotu postane neiskusan, jer Bog ne može učiniti da ono što je učinjeno ne bude učinjeno, kao što je rečeno u prvom dijelu.

Odgovor na 4. prigovor: djevstvo, utoliko što je krepost, uključuje nakanu utvrđenu zavjetom da će se cjelovitost trajno čuvati; jer Augustin kaže u knjizi o djevstvu da se po djevstvu cjelovitost tijela „samomu Stvoritelju duše i tijela zavjetuje, posvećuje, čuva“. Zato se djevstvo, utoliko što je krepost, nikada ne gubi osim po grijehu.

Odgovor na 5. prigovor: bračna čistoća ima hvalu samo iz ovoga što se suzdržava od nedopuštenih pohota, zato nema nikakvu izvrsnost iznad obične čistoće. Udovištvo pak dodaje doista nešto iznad obične čistoće, ipak ne doseže ono što je savršeno u toj tvari, naime svakovrsnu neosjetljivost na bludnu pohotu, nego samo djevstvo. I zato se samo djevstvo postavlja kao posebna krepost, iznad čistoće kao velikodušnost iznad darežljivosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.