II-II, q. 150, a. 3
Je li najteži grijeh
Prigovor 1. Čini se da je pijanstvo najveće od grijeha. Krizostom naime kaže da „ništa nije tako prijateljski Zlomu kao pijanstvo i nećudorednost, koja je majka svih poroka“. I u dekretima se kaže, u 35. distinkciji: „Prije svega neka klerici izbjegavaju pijanstvo, koje je korijen i hranitelj svih poroka.“
Prigovor 2. Nadalje, iz ovoga se kaže da je nešto grijeh što isključuje dobro razuma. Ali to najviše čini pijanstvo. Dakle, pijanstvo je najveći od grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, veličina se krivnje pokazuje po veličini kazne. Ali čini se da je pijanstvo najvećom mjerom kažnjeno, jer Ambrozije kaže da „ne bi bilo u čovjeku ropstva da nije bilo pijanstva“. Dakle, pijanstvo je najveći od grijeha.
Naprotiv, prema Grguru, duhovni su poroci veći nego tjelesni. Ali pijanstvo je sadržano među tjelesnim porocima, dakle nije najveći od grijeha.
Odgovaram: iz ovoga se kaže da je nešto zlo što lišava dobro. Odakle, što je veće dobro koje se lišava zlom, to je zlo teže. Očito je pak da je božansko dobro veće nego ljudsko dobro. I zato su grijesi koji su izravno protiv Boga teži od grijeha pijanstva, koji se izravno suprotstavlja dobru ljudskoga razuma.
Odgovor na 1. prigovor: čovjek ima najveću sklonost prema grijesima neumjerenosti zbog toga što su takve požude i užici nama prirođeni. I u skladu s tim ti se grijesi nazivaju najvećim prijateljima đavla, ne zato što bi bili teži od drugih, nego zato što su među ljudima češći.
Odgovor na 2. prigovor: dobro se razuma opstruira dvostruko: na jedan način po onome što je protivno razumu; na drugi način po onome što oduzima upotrebu razuma. Ono što se protivi razumu ima više od naravi zla nego ono što na sat vremena oduzima upotrebu razuma, jer upotreba razuma, koja se uklanja pijanstvom, može biti i dobra i zla; ali dobra kretnji, koja se uklanjaju onim što se protivi razumu, uvijek su dobra.
Odgovor na 3. prigovor: ropstvo je uslijedilo iz pijanstva slučajno, utoliko što je Ham primio prokletstvo ropstva na svom potomstvu zato što se izrugao pijanomu ocu. Ropstvo pak nije bilo izravna kazna pijanstva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.