Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 150, a. 4

Oslobađa li od grijeha

Prigovor 1. Čini se da pijanstvo ne ispričava od grijeha. Filozof naime u III. Ethic. kaže da „pijanac zaslužuje dvostruke kletve“. Dakle, pijanstvo više otežava grijeh nego što ga ispričava.

Prigovor 2. Nadalje, grijeh se ne ispričava grijehom, nego se više uvećava. A pijanstvo je grijeh. Dakle, ono ne ispričava od grijeha.

Prigovor 3. Nadalje, Filozof kaže u VII. Ethic. da se, kako se razuman dio čovjeka veže pijanstvom, tako isto veže i požudom. Ali požuda ne ispričava od grijeha. Dakle, ni pijanstvo.

Naprotiv, Lot se ispričava od incestuoznosti zbog pijanstva, kako kaže Augustin u djelu Protiv Fausta.

Odgovaram: u pijanstvu se promatraju dvoje, kako je rečeno, naime sljedstveni nedostatak i prethodni čin. S obzirom pak na sljedstveni nedostatak, u kojemu se veže upotreba razuma, pijanstvo ima ispričati grijeh utoliko što uzrokuje nehotičnost zbog neznanja. Ali s obzirom na prethodni čin, čini se da treba razlikovati. Jer ako je iz toga prethodnog čina uslijedilo pijanstvo bez grijeha, tada se uslijedili grijeh u potpunosti ispričava od krivnje, kao što se možda dogodilo s Lotom. Ako li je prethodni čin bio grješan, tako se netko ne ispričava u potpunosti od uslijedivšeg grijeha, koji se naime pravi hotimičnim iz volje prethodnoga čina, utoliko naime što netko, baveći se nedopuštenom stvari, upada u uslijedili grijeh. Ipak se uslijedili grijeh umanjuje, kao što se umanjuje i razlog hotimičnosti. Odakle Augustin kaže u djelu Protiv Fausta da „Lota treba koriti ne onoliko koliko je onaj incest zaslužio, nego koliko je zaslužilo pijanstvo“.

Odgovor na 1. prigovor: filozof ne kaže da pijanac zaslužuje težu kletvu, nego da zaslužuje dvostruke kletve zbog dvostrukog grijeha. Ili se može reći da govori u skladu sa zakonom nekoga Pitaka, koji, kako se kaže u II. Politic., propisuje da bi pijanci, ako bi udarili, bili kažnjeniji nego trijezni, jer češće nanose nepravdu. U čemu se, kako ondje Aristoteles kaže, čini da je više gledao na korisnost, da se naime suzbiju nepravde, nego na oprost koji priliči imati prema pijancima zbog toga što nisu sami sebi gospodari.

Odgovor na 2. prigovor: pijanstvo ima ispričati grijeh ne s one strane s koje je grijeh, nego s one strane sljedstvenog nedostatka, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: požuda ne veže u potpunosti razum kao pijanstvo, osim možda ako je tolika da čovjeka učini luđakom. Pa ipak strast požude umanjuje grijeh, jer lakše je griješiti iz slabosti nego iz zlobe.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.