Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 15, a. 2

Je li tupost osjetila drugi grijeh od sljepoće uma

Prigovor 1. Čini se da tupost osjetila nije drugo od sljepoće uma. Jedno se naime jednome suprotstavlja. Ali daru razuma suprotstavlja se tupost, kako je bjelodano po Grguru u II Moral.; kojemu se također suprotstavlja sljepoća uma, time što razum označava neko vidno počelo. Dakle, tupost osjetila isto je što i sljepoća uma.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur u XXXI Moral. govoreći o tuposti naziva je tupošću osjetila oko razumijevanja. Ali otupjeti osjetilom oko razumijevanja ne čini se ničim drugim doli u razumijevanju podbaciti, što pripada sljepoći uma. Dakle, tupost osjetila isto je što i sljepoća uma.

Prigovor 3. Nadalje, ako se u nečemu razlikuju, ponajviše se čini da se razlikuju u tome što je sljepoća uma svojevoljna, kako je gore rečeno, dok je tupost osjetila naravna. Ali naravni nedostatak nije grijeh. Dakle, prema tome tupost osjetila ne bi bila grijeh. Što je protiv Grgura, koji je ubraja među mane koje izviru iz neumjerenosti u jelu.

Naprotiv, različitih su uzroka različiti učinci. Ali Grgur u XXXI Moral. veli da tupost uma izvire iz neumjerenosti u jelu, a sljepoća uma iz bludnosti. Dakle, to su različite mane.

Odgovaram: tupo se suprotstavlja oštrome. Oštrim se pak naziva nešto po tome što je probojno. Stoga se i tupim naziva nešto po tome što je zatupasto, ne mogavši probiti. No tjelesno osjetilo po nekoj se sličnosti naziva da prodire kroz sredstvo ukoliko s neke udaljenosti svoj objekt opaža; ili ukoliko može kao prodirući unutrašnjost stvari opaziti. Stoga se u tjelesnim stvarima veli da je netko oštra osjetila tko može opaziti neko osjetilno dobro iz daljine, bilo gledajući, bilo slušajući, bilo mirišući; i obratno veli se da otupljuje osjetilom tko ne opaža osim izbliza i velika osjetilna dobra. Prema sličnosti pak tjelesnoga osjetila veli se također oko uma da postoji neko osjetilo, koje je nekih prvih krajnosti, kako se veli u VI. Ethic., kao što je i osjetilo spoznajno za osjetilne stvari kao za neka načela spoznaje. To pak osjetilo koje je oko uma ne opaža svoj objekt po sredstvu tjelesne udaljenosti, nego po nekim drugim sredstvima, kao kad po svojstvu stvari opaža njezinu bit, a po učincima opaža uzrok. Onaj se dakle naziva oštra osjetila oko uma koji odmah pri shvaćanju svojstva stvari ili također učinka narav stvari obuhvaća, i ukoliko dospijeva sve do razmatranja najmanjih uvjeta stvari. Onaj se pak naziva tupim oko uma koji do spoznavanja istine stvari ne može dospjeti osim po mnogim izloženim mu stvarima, a i tada ne može dospjeti do savršenoga razmatranja svega onoga što pripada pojmu stvari. Tako dakle tupost osjetila oko uma unosi neku slabost uma oko razmatranja duhovnih dobara, dok sljepoća uma unosi potpuno lišenje spoznaje njih samih. I oboje se suprotstavlja daru razuma, po kojemu čovjek shvaćajući duhovna dobra spoznaje i do njihova unutrašnjega istančano prodire. Ima pak tupost narav grijeha kao i sljepoća uma, ukoliko je naime svojevoljna, kako je bjelodano u onome tko, navezan na tjelesne stvari, o duhovnima istančano raspravljati odbija ili zanemaruje.

Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.