II-II, q. 15, a. 3
Izviru li te mane iz tjelesnih grijeha
Prigovor 1. Čini se da sljepoća uma i tupost osjetila ne izviru iz tjelesnih mana. Augustin naime u knjizi Retractationes, opozivajući ono što je rekao u Soliloquia: „Bože, koji nisi htio da itko osim čistih istinu spozna“, veli da se „može odgovoriti da mnogi i nečisti mnoge istine znaju“. Ali ljudi ponajviše postaju nečistima po tjelesnim manama. Dakle, sljepoća uma i tupost osjetila ne uzrokuju se od tjelesnih mana.
Prigovor 2. Nadalje, sljepoća uma i tupost osjetila jesu neki nedostaci oko umskoga dijela duše; no tjelesne mane pripadaju kvarenju tijela. Ali tijelo ne djeluje na dušu, nego ponajprije obratno. Dakle, tjelesne mane ne uzrokuju sljepoću uma i tupost osjetila.
Prigovor 3. Nadalje, svaka stvar više trpi od bližega negoli od daljega. Ali bliže su umu duhovne mane negoli tjelesne. Dakle, sljepoća uma i tupost osjetila više se uzrokuju iz duhovnih mana negoli iz tjelesnih mana.
Naprotiv, Grgur u XXXI Moral. veli da tupost osjetila oko uma izvire iz neumjerenosti u jelu, a sljepoća uma iz bludnosti.
Odgovaram: savršenstvo se umskoga djelovanja u čovjeku sastoji u nekom odvajanju od osjetilnih predodžaba. I zato što je čovjekov razum slobodniji od takvih predodžaba, to će prije moći razmatrati razumljive stvari i urediti sve osjetilne stvari, kao što je i Anaksagora rekao da razum mora biti nepomiješan zato da bi vladao, i djelatnik mora gospodariti nad tvarju zato da bi je mogao pokretati. Bjelodano je pak da ugoda usmjerava pažnju na ono u čemu tko uživa, stoga Filozof veli u X. Ethic. da svatko ono u čemu uživa najbolje čini, a suprotno nikako ili slabo. Tjelesne pak mane, naime neumjerenost u jelu i bludnost, sastoje se oko ugodâ opipa, naime jela i spolnosti, koje su najžešće među svim tjelesnim ugodama. I zato se po tim manama čovjekova pažnja ponajviše priklanja tjelesnim stvarima, te posljedično slabi čovjekovo djelovanje oko razumljivih stvari, više pak po bludnosti negoli po neumjerenosti u jelu, koliko su spolne ugode žešće od ugoda jela. I zato iz bludnosti izvire sljepoća uma, koja gotovo posve spoznaju duhovnih dobara isključuje; a iz neumjerenosti u jelu tupost osjetila, koja čovjeka čini slabim oko takvih razumljivih stvari. I obratno suprotne kreposti, naime suzdržljivost i čistoća, ponajviše raspolažu čovjeka za savršenstvo umskoga djelovanja. Stoga se veli u Dn 1 da ovim dječacima, naime uzdržljivima i umjerenima, „dade Bog znanje i pouku u svakoj knjizi i mudrosti“.
Odgovor na 1. prigovor: premda neki podložni tjelesnim manama mogu katkad istančano neke stvari motriti oko razumljivih stvari zbog dobrote naravnoga uma ili nadodanoga habitusa; ipak je nužno da se od te istančanosti motrenja njihova pažnja ponajčešće odvraća zbog tjelesnih ugoda. I tako nečisti mogu neke istine znati, ali se iz svoje nečistoće oko toga priječe.
Odgovor na 2. prigovor: tijelo ne djeluje na umski dio mijenjajući ga, nego sprečavajući njegovo djelovanje na spomenuti način.
Odgovor na 3. prigovor: tjelesne mane, što su udaljenije od uma, to više njegovu pažnju na udaljenije stvari odvlače. Stoga više priječe motrenje uma.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.