Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 148, a. 5

Je li glavni porok

Prigovor 1. Čini se da neumjerenost u jelu nije glavni porok. Glavni se naime poroci nazivaju oni iz kojih druge izviru po načinu konačnoga uzroka. No jelo, oko kojega je neumjerenost u jelu, nema narav svršetka, jer se ne traži radi sebe, nego radi prehrane tijela. Dakle, neumjerenost u jelu nije glavni porok.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da glavni porok ima neku prvotnost u naravi grijeha. No to ne priliči neumjerenosti u jelu, koja se čini po svome rodu najmanjom od grijeha, utoliko što više pristupa onome što je u skladu s naravi. Dakle, čini se da neumjerenost u jelu nije glavni porok.

Prigovor 3. Nadalje, grijeh nastaje od toga što netko odstupa od čestitog dobra radi nečega korisnog sadašnjem životu, ili osjetno ugodnog. No oko dobara koja imaju narav korisnoga postavlja se samo jedan glavni porok, naime lakomost. Dakle i oko užitaka čini se da treba postaviti samo jedan glavni porok. Postavlja se pak bludnost, koja je veća mana nego neumjerenost u jelu, i oko većih užitaka. Dakle, neumjerenost u jelu nije glavni porok.

Naprotiv, Grgur u tridesetoj prvoj knjizi Morala ubraja neumjerenost u jelu među glavne poroke.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, glavni se porok naziva onaj iz kojega druge mane izviru po načinu konačnoga uzroka, utoliko naime što ima svršetak koji je veoma poželjan, odakle se iz njegove želje ljudi na višestruke načine potiču na grijeh. Od ovoga pak se neki svršetak čini veoma poželjnim što ima neko od svojstava blaženstva, koje je po naravi poželjno. A naravi blaženstva pripada užitak, kao što je očito u prvoj i X. Ethic.. I zato se mana neumjerenosti u jelu, koja je oko užitaka dodira, a oni su ponajistaknutiji među ostalima, prikladno postavlja među glavne poroke.

Odgovor na 1. prigovor: samo se jelo doduše uređuje prema nečemu kao prema svršetku, ali budući da je taj svršetak, naime očuvanje života, najvećma poželjan, a bez jela se očuvati ne može, odatle je također to što je samo jelo najvećma poželjan; i tomu se gotovo sav trud ljudskoga života uređuje, prema onome iz Propovjednika: „Sav je trud čovjekov u njegovim ustima.“ Pa ipak se čini da je neumjerenost u jelu više oko užitaka jela nego oko jela. Zbog čega, kako Augustin kaže u knjizi O pravoj religiji: „Kojima je ništavno zdravlje tijela, radije se hrane“, u čemu je naime užitak, „nego li se nasićuju, budući da je sav svršetak onoga užitka ne žeđati i ne gladovati.“

Odgovor na 2. prigovor: svršetak se u grijehu prihvaća s strane okretanja, ali se težina grijeha prihvaća s strane odvraćanja. I zato nije nužno da glavni porok, koji ima svršetak koji je najvećma poželjan, ima veliku težinu.

Odgovor na 3. prigovor: ugodno je poželjno po sebi. I zato se prema njegovoj različitosti postavljaju dva glavna poroka, naime neumjerenost u jelu i bludnost. Korisno pak nema od sebe narav poželjnoga, nego prema tome kako se uređuje k nečemu drugome. I zato se u svim korisnim stvarima čini da postoji jedan razlog poželjnosti. I stoga se oko ovakvih ne postavlja nego jedan glavni porok.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.