II-II, q. 148, a. 6
O njezinim kćerima
Prigovor 1. Čini se da se kćeri neumjerenosti u jelu nepridjeljuju prikladno, naime „neprikladna radost, šaljivost, nečistoća, mnoštvo riječi, tupost uma oko pronicavosti“. Neprikladna radost naime slijedi svaki grijeh, prema onome iz Izreka: „Koji se raduju kad zlo učine, i kližu u najgorim stvarima.“ Slično se tako i tupost uma nalazi u svakom grijehu, prema onome iz Izreka: „Lutaju koji čine zlo.“ Dakle, neprikladno se postavljaju kćeri neumjerenosti u jelu.
Prigovor 2. Nadalje, nečistoća, koja ponajviše slijedi neumjerenost u jelu, čini se da pripada bljuvotini, prema onome iz Izaija: „Svi su stolovi napunjeni bljuvotinom prljavština.“ No čini se da to nije grijeh, nego kazna, ili također nešto korisno što spada pod savjet, prema onome iz Siraha: „Ako budeš primoran u jelu mnogo, ustani iz sredine i bljuj, i rashladit će te.“ Dakle, to se ne treba postavljati među kćeri neumjerenosti u jelu.
Prigovor 3. Nadalje, Izidor postavlja šaljivost kćerju bludnosti. Dakle, ne treba je postavljati među kćeri neumjerenosti u jelu.
Naprotiv, Grgur u trideset prvoj knjizi Morala pridjeljuje ove kćeri neumjerenosti u jelu.
Odgovaram: kao što je rečeno, neumjerenost u jelu vlastito se sastoji oko neumjerenog užitka koji je u jelima i pićima. I zato se one mane ubrajaju među kćeri neumjerenosti u jelu koje slijede iz neumjerenog užitka jela i pića. Koje se doista mogu shvatiti ili s strane duše, ili s strane tijela. S strane pak duše, četverostruko. Najprije naime, s obzirom na razum, čija se oštrica otupljuje od neumjerenosti jela i pića. I s obzirom na ovo, kćerju se neumjerenosti u jelu postavlja tupost osjetila oko pronicavosti, radi isparavanja jela koja uznemiruju glavu. Kao što i obratno uzdržljivost pridonosi zamjećivanju mudrosti, prema onome iz Propovjednika: „Promislih u srcu svojem odvojiti od vina tijelo svoje, da prenesem duh svoj k mudrosti.“ Drugo, s obzirom na težnju, koja se višestruko izopačuje neumjerenošću jela i pića, kao da je uspavano kormilo razuma. I s obzirom na ovo, postavlja se neprikladna radost, jer se sve druge neuređene strasti uređuju k radosti i žalosti, kako se kaže u II. Ethic.. I to je ono što se kaže u trećoj knjizi Ezre: „Da vino sav um obraća u sigurnost i ugodnost.“ Treće, s obzirom na neuređenu riječ. I tako se postavlja mnoštvo riječi, jer, kako Grgur kaže u Pastirskoj brizi: „Kad ne bi one koji su odani neumjerenosti u jelu hvatala neumjerena pričljivost, onaj bogataš za kojega se govori da se svakodnevno sjajno gostio, ne bi teže gorio u jeziku.“ Četvrto, s obzirom na neuređeni čin. I tako se postavlja šaljivost, to jest neko izrugivanje koje potječe iz nedostatka razuma, koji, kao što ne može obuzdati riječi, tako ne može obuzdati ni vanjske kretnje. Odakle u Poslanici Efežanima, nad onim: ili besposličarstvo ili šaljivost, Glosa kaže: „Što se od luđaka naziva dvorsko ponašanje, to jest izrugivanje koje obično izaziva smijeh.“ Iako se oboje od ovoga može odnositi na riječi. U kojima se događa griješiti ili po razlogu suvišnosti, što pripada mnoštvu riječi, ili po razlogu nečestitosti, što pripada šaljivosti. S strane pak tijela postavlja se nečistoća. Koja se može motriti bilo prema neuređenom izlijevanju bilo kojih suvišnosti, bilo posebice s obzirom na izlijevanje sjemena. Odakle nad onim iz Poslanice Efežanima: bludnost pak i svaka nečistoća itd., Glosa kaže: „To jest neobuzdanost koja pripada požudi na bilo koji način.“
Odgovor na 1. prigovor: radost koja je o činu grijeha ili svršetku, slijedi svaki grijeh, ponajviše ono što izviruje iz navike. No lutajuća nesastavljena radost, koja se ovdje naziva neprikladnom, ponajprije izvire iz neumjerenog uzimanja jela ili pića. Slično tako valja reći da se tupost osjetila s obzirom na ono što se može izabrati općenito nalazi u svakom grijehu. No tupost osjetila oko onoga što se može motriti ponajviše izviruje iz neumjerenosti u jelu, iz već rečenoga razloga.
Odgovor na 2. prigovor: premda je korisna bljuvotina nakon prekomjerna blagovanja, ipak je grješno da se tko podlaže ovoj nužnosti po neumjerenosti jela ili pića. Ipak se bez krivnje bljuvotina može pribaviti po savjetu medicine kao lijek protiv neke bolesti.
Odgovor na 3. prigovor: šaljivost doduše potječe iz čina neumjerenosti u jelu, a ne iz čina bludnosti, nego iz njezine volje. I zato može pripadati objema manama.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.