II-II, q. 148, a. 4
O njezinim vrstama
Prigovor 1. Čini se da Grgur neprikladno razlučuje vrste neumjerenosti u jelu, kada u tridesetoj knjizi Morala kaže: „U pet nas načina kuša mana neumjerenosti u jelu; ponekad naime preduhitri vremena oskudice; ponekad traži biranija jela; ponekad žudi da ono što se ima uzeti bude pomnije pripravljeno; ponekad u samoj količini uzimanja prekoračuje mjeru okrepe; ponekad netko griješi samim žarom neizmjerne želje.“ I oni su sadržani u ovom stihu: „prerano, birano, previše, žarko, pomnjivo“. Prethodne se naime stvari razasutost razlikuju prema različitim okolnostima. No okolnosti, budući da su akcidenti čina, ne razlučuju vrstu. Dakle, prema prethodnima ne razlučuju se vrste neumjerenosti u jelu.
Prigovor 2. Nadalje, kao što je vrijeme neka okolnost, tako je i mjesto. Ako se dakle prema vremenu shvaća jedna vrsta neumjerenosti u jelu, čini se da, jednakim razlogom, i prema mjestu te drugim okolnostima.
Prigovor 3. Nadalje, kao što umjerenost obdržava dužne okolnosti, tako isto i druge moralne kreposti. No u manama koje se protive drugim moralnim krepostima ne razlučuju se vrste prema različitim okolnostima. Dakle, ni u neumjerenosti u jelu.
Naprotiv, navedena je Grgurova riječ.
Odgovaram: kao što je rečeno, neumjerenost u jelu označuje neuređenu požudu za jelom. U jelu se pak razmatraju dvoje, naime samo jelo koje se jede, i njegovo blagovanje. Neuređenost se dakle požude može motriti dvostruko. Na jedan način, s obzirom na samo jelo koje se uzima. I tako, s obzirom na supstanciju ili vrstu jela, netko traži birana jela, to jest skupa; s obzirom na kakvoću, traži previše pomno pripravljena jela, što je pomnjivo; s obzirom pak na količinu, prekoračuje u prevelikom jedenju. Na drugi se pak način motri neuređenost požude s obzirom na samo uzimanje jela, ili zato što preduhitri dužno vrijeme jedenja, što je prerano; ili zato što ne čuva dužnu mjeru u jedenju, što je žarko. Izidor pak obuhvaća prvo i drugo pod jedno, govoreći da onaj tko je neumjeren u jelu prekoračuje u jelu po kakvoći, po količini, po načinu i po vremenu.
Odgovor na 1. prigovor: izopačenost različitih okolnosti čini različite vrste neumjerenosti u jelu radi različitih motiva, iz kojih se vrste moralnih čina razlučuju. U onome naime koji traži birana jela, požuda se pobuđuje iz same vrste jela; u onome pak koji preokupira vrijeme, požuda se izopačuje radi nestrpljivosti čekanja; i isto je očito u ostalima.
Odgovor na 2. prigovor: u mjestu i u drugim okolnostima ne nalazi se drugi različiti motiv koji pripada uporabi jela, a koji bi činio drugu vrstu neumjerenosti u jelu.
Odgovor na 3. prigovor: u kojima god drugim manama različite okolnosti imaju različite motive, nužno je da se uzmu različite vrste mana prema različitim okolnostima. No to se ne događa u svima, kao što je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.