II-II, q. 148, a. 2
Je li teški grijeh
Prigovor 1. Čini se da neumjerenost u jelu nije smrtni grijeh. Svaki se naime smrtni grijeh protivi nekoj zapovijedi Dekaloga. Čini se da to nije slučaj s neumjerenošću u jelu. Dakle, neumjerenost u jelu nije smrtni grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, svaki se smrtni grijeh protivi ljubavi, kao što je očito iz prije rečenoga. No neumjerenost u jelu ne suprotstavlja se ljubavi, ni glede ljubavi prema Bogu, ni glede ljubavi prema bližnjemu. Dakle, neumjerenost u jelu nikada nije smrtni grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže u govoru o čistilištu: „Kolikom god netko u jelu ili piću uzme više nego što je potrebno, neka zna da to pripada malim grijesima.“ No to pripada neumjerenosti u jelu. Dakle, neumjerenost u jelu ubraja se među male, to jest među laka grijeha.
Naprotiv, Grgur kaže u tridesetoj knjizi Morala: „Kada prevladava mana neumjerenosti u jelu, sve što su ljudi hrabro učinili gube, i dok se trbuh ne obuzdava, ujedno se sve kreposti ruše.“ No krepost se ne gubi osim po smrtnom grijehu. Dakle, neumjerenost u jelu je smrtni grijeh.
Odgovaram: kao što je rečeno, mana se neumjerenosti u jelu vlastito sastoji u neurednoj požudi. A red razuma koji uređuje požudu može se ukloniti dvostruko. Na jedan način, s obzirom na ono što je za svršetak, utoliko naime što nisu tako odmjereni da budu razmjerni svršetku. Na drugi način, s obzirom na sam svršetak, utoliko naime što požuda odvraća čovjeka od dužnoga svršetka. Ako se dakle neuređenost požude u neumjerenosti u jelu shvati prema odvraćanju od posljednjega svršetka, tada će neumjerenost u jelu biti smrtni grijeh. To se doista događa kada čovjek prianja uz užitak neumjerenosti u jelu kao uz svršetak radi kojega prezire Boga, spreman naime djelovati protiv Božjih zapovijedi kako bi postigao takve užitke. Ako se pak u mani neumjerenosti u jelu neuređenost požude shvaća samo s obzirom na ono što je za svršetak, primjerice zato što prekomjerno žudi za užitcima jela, a ipak ne tako da bi zbog toga učinio nešto protiv Božjeg zakona, to je laki grijeh.
Odgovor na 1. prigovor: mana neumjerenosti u jelu ima to da bude smrtni grijeh utoliko što odvraća od posljednjega svršetka. I u tom se pogledu, po nekoj svedenosti, protivi zapovijedi o posvećenju subote, u kojoj se zapovijeda počinak u posljednjem svršetku. Ne protive se naime svi smrtni grijesi izravno zapovijedima Dekaloga, nego samo oni koji sadrže nepravdu, jer zapovijedi Dekaloga posebice pripadaju pravednosti i njezinim dijelovima, kao što je gore rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: utoliko što odvraća od posljednjega svršetka, neumjerenost u jelu protivi se ljubavi prema Bogu, kojega valja ljubiti iznad svega kao posljednji svršetak. I samo je u tom pogledu neumjerenost u jelu smrtni grijeh.
Odgovor na 3. prigovor: ona se Augustinova riječ shvaća o neumjerenosti u jelu utoliko što označuje neuređenost požude samo oko onoga što je za svršetak.
Odgovor na 4. prigovor: za neumjerenost se u jelu kaže da oduzima kreposti ne toliko radi sebe, nego i radi mana koje iz nje izviru. Grgur naime kaže u Pastirskoj brizi: „Dok se trbuh rasteže od proždrljivosti, kreposti se duše uništavaju po bludnosti.“
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.