Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 148, a. 1

Je li proždrljivost grijeh

Prigovor 1. Čini se da proždrljivost nije grijeh. Gospodin naime kaže u Mt 15: „Ono što ulazi u usta ne onečišćuje čovjeka.“ Ali proždrljivost je oko hrane, koja ulazi u čovjeka. Budući da dakle svaki grijeh onečišćuje čovjeka, čini se da proždrljivost nije grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, nitko ne griješi u onome što ne može izbjeći. Ali proždrljivost se sastoji u neumjerenosti hrane, koju čovjek ne može izbjeći, jer Grgur kaže u 30. knjizi Moralium: „Budući da se po jelu užitak miješa s nužnošću, ne zna se što nužnost traži, a što užitak pruža“; i Augustin kaže u 10. knjizi Confessionum: „Tko je, Gospodine, onaj koji mrvicu izvan granica nužnosti ne uzima hranu?“ Dakle, proždrljivost nije grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, u bilo kojoj vrsti grijeha prvi je pokret grijeh. Ali prvi pokret uzimanja hrane nije grijeh, inače bi glad i žeđ bili grijesi. Dakle, proždrljivost nije grijeh.

Naprotiv, Grgur kaže u 30. knjizi Moralium da se „na borbu duhovnog boja ne uzlazi ako se najprije u nama samima ne umrtvi neprijatelj koji je postavljen, to jest požuda proždrljivosti“. Ali unutarnji je čovjekov neprijatelj grijeh. Dakle, proždrljivost je grijeh.

Odgovaram: proždrljivost ne označava bilo kakvu požudu za jelom i pićem, nego onu neurednu. A požuda se naziva neurednom po tome što odstupa od reda razuma, u kojemu se sastoji dobro moralne kreposti. Iz ovoga se pak kaže da je nešto grijeh jer se protivi kreposti. Odatle je očito da je proždrljivost grijeh.

Odgovor na 1. prigovor: ono što ulazi u čovjeka na način hrane, po svojoj tvari i naravi, ne onečišćuje čovjeka duhovno, nego su Židovi, protiv kojih Gospodin govori, i manihejci držali da neka jela čine nečistima, ne zbog prilike, nego po vlastitoj naravi. Neuredna pak požuda za jelom onečišćuje čovjeka duhovno.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je rečeno, porok proždrljivosti ne sastoji se u tvari hrane, nego u požudi koja nije regulirana razumom. I zato ako netko pretjera u količini hrane ne radi požude za hranom, nego procjenjujući da mu je to potrebno, to ne spada na proždrljivost, nego na neku nepromišljenost. Ali samo to spada na proždrljivost da netko, radi požude za slatkom hranom, svjesno prekorači mjeru u jelu.

Odgovor na 3. prigovor: dvostruka je požuda. Jedna je naime naravna, koja pripada moćima biljne duše, u kojima ne može biti kreposti i poroka, zato što se ne mogu podvrgnuti razumu. Zato se moć požude dijeli protiv zadržavajuće, probavne i izbacujuće. I takvoj požudi pripada glad i žeđ. Postoji pak i druga osjetna požuda, u čijoj se požudi sastoji porok proždrljivosti. Zato prvi pokret proždrljivosti nagovješćuje neuređenost u osjetnoj požudi, koja nije bez grijeha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.