Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 145, a. 3

Kako se odnosi prema korisnom i ugodnom

Prigovor 1. Čini se da uzorito se ne razlikuje od korisnoga i ugodnoga. Naziva se doista uzoritim ono što se traži radi sebe. Ali užitak se traži radi sebe, „smiješno se naime čini tražiti radi čega netko želi uživati“, kako Filozof kaže u X. Ethic.. Dakle, uzorito se ne razlikuje od ugodnoga.

Prigovor 2. Nadalje, bogatstva se sadrže pod korisnim dobrom, jer Tulije kaže u II. Rhetoric.: „Nešto se ne traži radi svoje snage i naravi, nego radi ploda i koristi, a to je novac“. Ali bogatstva imaju pojam uzoritosti, jer se kaže u Sir 11: siromaštvo i uzoritost (to jest bogatstva) od Boga su; i u 13.: teže pod sobom podnosi tko se druži s uzoritijim (to jest bogatijim). Dakle, uzorito se ne razlikuje od korisnoga.

Prigovor 3. Nadalje, Tulije dokazuje u knjizi O dužnostima da ništa ne može biti korisno što nije uzorito. I to isto imamo kod Ambrozija u knjizi O dužnostima. Dakle, korisno se ne razlikuje od uzoritoga.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi O osamdeset i tri pitanja: „Uzoritim se naziva ono što se traži radi sebe samoga, a korisnim ono što se ima usmjeriti na nešto drugo“.

Odgovaram: uzorito se stječe u istom subjektu s korisnim i ugodnim, od kojih se ipak razlikuje po pojmu. Naziva se doista nešto uzoritim, kao što je rečeno, utoliko što ima određeni ures iz uređenja razuma. To pak što je u skladu s razumom uređeno, prirodno je prilično čovjeku. Svatko pak prirodno uživa u svojemu priličnomu. I zato je uzorito čovjeku prirodno ugodno, kao što o djelovanju kreposti Filozof dokazuje u I. Ethic.. Ipak nije svako ugodno ujedno i uzorito, jer nešto može biti prilično i u skladu s osjetilom, a ne u skladu s razumom; ali to je ugodno mimo čovjekova razuma, koji usavršava narav samu. Sama krepost, koja je po sebi uzorita, usmjeruje se na drugo kao na svršetak, naime na blaženstvo. I u skladu s tim, isto je po subjektu i uzorito i korisno i ugodno, ali se razlikuju po pojmu. Naime, uzorito se naziva utoliko što nešto ima stanovitu izvrsnost dostojnu časti zbog duhovne ljepote; ugodno pak, utoliko što smiruje težnju; korisno pak, utoliko što se usmjeruje na drugo. U mnogima je ipak ugodnije nego korisno i uzorito, jer je svako korisno i uzorito na neki način ugodno, ali se ne preokreće, kako se kaže u II. Ethic..

Odgovor na 1. prigovor: uzoritim se naziva ono što se želi radi sebe racionalnom težnjom, koja teži prema onomu što je prilično razumu. Ugodno pak želi se radi sebe osjetilnom težnjom.

Odgovor na 2. prigovor: bogatstva se nazivaju imenom uzoritosti po mišljenju mnogih, koji časte bogatstva, ili utoliko što su organski uređena za čine kreposti, kao što je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: namjera je Tulija i Ambrozija reći da ništa ne može biti jednostavno i istinski korisno što se protivi uzoritosti, jer se mora protiviti posljednjem svršetku čovjeka, koji je dobro u skladu s razumom, iako možda može biti korisno u nekom pogledu, s obzirom na neki posebni svršetak. Oni pak ne namjeravaju reći da svako korisno, u sebi razmatrano, dopire do pojma uzoritoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.