II-II, q. 144, a. 3
Od koga se čovjek stidi
Prigovor 1. Čini se da se čovjek ne stidi više osoba koje su mu bliske. Naime, u II. Rhetoric. kaže se da se „ljudi više crvene pred onima od kojih žele biti u divljenju“. Ali to čovjek najvećma želi od boljih, koji ponekad nisu bliži. Dakle, čovjek se ne stidi više onih koji su mu bliži.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da su bliži oni koji su sličnih djela. Ali čovjek se ne stidi svoga grijeha pred onima za koje zna da podliježu sličnom grijehu, jer, kako se kaže u II. Rhetoric., „što sam čini, to ne zabranjuje bližnjima“. Dakle, čovjek se ne stidi najvećma od onih koji su mu najbliži.
Prigovor 3. Nadalje, Filozof kaže u II. Rhetoric. da se „čovjek više stidi od onih koji mnogima obznanjuju ono što znaju, kao što su podsmijevači i izmišljači priča“. Ali oni koji su bliži obično ne obznanjuju poroke. Dakle, od njih se ne treba najvećma stidjeti.
Prigovor 4. Nadalje, Filozof ondje isto kaže da se „ljudi najvećma stide od onih među kojima ni u čemu nisu zakazali; i od onih od kojih prvi put nešto ištu; i čiji prijatelji sada prvi put žele biti“. Takvi su pak manje bliski. Dakle, čovjek se ne stidi više od onih koji su mu bliski.
Naprotiv, u II. Rhetoric. kaže se da se „onih koji su uvijek tu ljudi više crvene“.
Odgovaram: budući da se prijekor protivi časti, kao što čast donosi svjedočanstvo o nečijoj izvrsnosti, i to ponajprije onoj koja je u skladu s kreposti; tako isto i sramota, čiji je strah stid, donosi svjedočanstvo o nečijem nedostatku, i to ponajprije u skladu s nekom krivnjom. I zato što se nečije svjedočanstvo smatra veće težine, to se netko više stidi od njega. A neko se svjedočanstvo može smatrati veće težine ili zbog njegove sigurnosti istine ili zbog učinka. Sigurnost je pak istine prisutna u nečijem svjedočanstvu zbog dvoje. Na jedan način, zbog ispravnosti suda, kako je očito kod mudrih i kreposnih, od kojih čovjek i više želi biti počašćen i više se stidi. Odakle se nitko ne stidi od djece i životinja, zbog nedostatka ispravnog suda koji je u njima. Na drugi način, zbog njihova spoznanja onoga o čemu je svjedočanstvo, jer svatko dobro sudi ono što poznaje. I tako se više stidimo od bliskih osoba, koje više razmatraju naša djela. Od tuđinaca pak i sasvim nepoznatih, do kojih naši činitelji ne dopiru, nimalo se ne stidimo. Iz učinka je pak neko svjedočanstvo velike težine zbog pomoći ili štete koja od njega proizlazi. I zato ljudi više žele biti počašćeni od onih koji im mogu pomoći, i više se stide od onih koji mogu nauditi. I odatle je također što se, u nekom pogledu, više stidimo od bliskih osoba s kojima ćemo uvijek boraviti, kao da nam od toga proistječe trajna šteta. Ono pak što proizlazi od tuđinaca i prolaznika kao da brzo prolazi.
Odgovor na 1. prigovor: sličan je razlog zbog kojega se stidimo od boljih i od bližnjih osoba. Jer kao što se svjedočanstvo boljih smatra djelotvornijim zbog općega spoznanja koje imaju o stvarima i nepromjenjiva suda o istini, tako se isto svjedočanstvo bliskih osoba čini djelotvornijim zato što bolje poznaju pojedinačne stvari koje su oko nas.
Odgovor na 2. prigovor: svjedočanstvo onih koji su nam bliski u sličnosti grijeha ne bojimo se, jer ne procjenjujemo da naš nedostatak shvaćaju kao nešto sramotno.
Odgovor na 3. prigovor: od onih koji obznanjuju stidimo se zbog štete koja odatle proizlazi, a to je ozloglašenost kod mnogih.
Odgovor na 4. prigovor: i od onih među kojima nismo učinili ništa loše više se stidimo, zbog štete koja slijedi, jer naime time gubimo dobro mišljenje koje su imali o nama. I također zato što se suprotne stvari, stavljene jedna uz drugu, čine većima, odakle kada netko iznenada o nekome koga je držao dobrim opazi nešto sramotno, shvaća to kao sramotnije. Od onih pak od kojih nanovo nešto ištemo, ili čiji prijatelji sada prvi put želimo biti, više se stidimo zbog štete koja odatle proizlazi, a to je zapreka ispunjavanju molbe i dovršenju prijateljstva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.