II-II, q. 144, a. 4
Tko se treba stidjeti
Prigovor 1. Čini se da i kod kreposnih ljudi može postojati stid. Suprotnih doista ima suprotne učinke. Ali oni koji su prekomjerne zloće ne stide se, prema onomu u Jer 3: „Bludničko lice imadeš, ne htjede se osramotiti“. Dakle, oni koji su kreposni više se stide.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže u II. Rhetoric. da se „ljudi ne stide samo poroka nego i znakova poroka“. Koje se pak događa da postoje i kod kreposnih. Dakle, kod kreposnih može postojati stid.
Prigovor 3. Nadalje, stid je strah od nečasti. Ali događa se da su neki kreposni nečasni, rektorom ako su lažno ozloglašeni ili pak ako nedostojno podnose uvrede. Dakle, stid može postojati u kreposnom čovjeku.
Prigovor 4. Nadalje, stid je dio umjerenosti, kao što je rečeno. Dio pak nije odvojen od cjeline. Budući da je dakle umjerenost u kreposnom čovjeku, čini se da je i stid.
Naprotiv, Filozof kaže u IV. Ethic. da „stid nije odlika čestitog čovjeka“.
Odgovaram: kao što je rečeno, stid je strah od nekakve nečasti. A to što se neko zlo ne boji, može se dogoditi iz dvostrukog razloga: jednim načinom, jer se ne procjenjuje kao zlo; drugim načinom, jer se ne procjenjuje kao moguće ili kao teško za izbjeći. I u skladu s tim, stid u nekome nedostaje dvostruko. Jednim načinom, jer ono što je sramotno ne shvaća se kao ružno. I na taj način stida su lišeni ljudi ogrezli u grijesima, kojima njihovi grijesi nisu mrski, nego se štoviše njima hvale. Drugim načinom, jer ne shvaćaju ružnoću kao moguću sebi, ili kao ne lako izbježnu. I na taj način starci i kreposni ljudi nemaju stida. Ipak su tako raspoloženi da bi se, kad bi u njima bilo nešto ružno, zbog toga stidjeli, stoga Filozof kaže u IV. Ethic. da je „stid prisutan pretpostavkom čestitog čovjeka“.
Odgovor na 1. prigovor: manjak stida događa se kod najgorih i najboljih muževa iz različitih uzroka, kako je rečeno. Ipak se nalazi kod onih koji se drže osrednje, utoliko što je u njima nešto od ljubavi prema dobru, a ipak nisu u potpunosti imuni od zla.
Odgovor na 2. prigovor: kreposnom čovjeku pripada ne samo izbjegavati poroke nego i ono što ima privid poroka, prema onomu u 1 Sol 5: „Uklanjajte se od svakoga obličja zla“. I Filozof kaže u IV. Ethic. da kreposnom čovjeku valja izbjegavati kako ono što je zlo uistinu tako i ono što je zlo prema mišljenju.
Odgovor na 3. prigovor: kreposni čovjek prezire ozloglašenosti i uvrede, kako je rečeno, kao ono čega on sam nije dostojan. I zato se zbog toga nitko silno ne stidi. Ipak postoji neki pokret stida koji prethodi razumu, kao i ostalih strasti.
Odgovor na 4. prigovor: stid nije dio umjerenosti tako da ulazi u njezinu bit, nego se nalazi u odnosu prema njoj na način priprave. Zato Ambrozije kaže u I. knjizi O dužnostima da „stid polaže prve temelje umjerenosti“, utoliko naime što ulijeva užas pred ružnoćom.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.