Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 141, a. 1

Je li umjerenost krepost

Prigovor 1. Čini se da umjerenost nije krepost. Nijedna se naime krepost ne protivi nagibu naravi, s obzirom na to da je „u nama prirodna sposobnost za krepost“, kako se kaže u II. Ethic.. Ali umjerenost odvraća od užitaka, k kojima narav naginje, kako se kaže u II. Ethic.. Dakle, umjerenost nije krepost.

Prigovor 2. Nadalje, kreposti su međusobno povezane, kao što je gore utvrđeno. Ali neki imaju umjerenost koji nemaju ostale kreposti, jer se mnogi nalaze umjereni koji su ipak škrti ili plašljivi. Dakle, umjerenost nije krepost.

Prigovor 3. Nadalje, svakoj krepost odgovara neki dar, kao što je očito iz gore rečenoga. Ali čini se da umjerenosti ne odgovara nikakav dar, jer su već u gornjim izlaganjima svi darovi pridijeljeni drugim krepostima. Dakle, umjerenost nije krepost.

Naprotiv, Augustin u 6. knjizi O glazbi kaže: „to je krepost koja se naziva umjerenost“.

Odgovaram: kao što je rečeno gore, u naravi je kreposti da naginje čovjeka k dobru. A dobro je čovjekovo biti u skladu s umom, kako Dionizije kaže u 4. glavi De div. nom.. I zato je ljudska krepost ono što naginje k onome što je u skladu s umom. Očito je da umjerenost k tome naginje, jer se u samom njezinu imenu označuje neko umirenje odnosno umjerenost, koju um čini. I zato je umjerenost krepost.

Odgovor na 1. prigovor: narav naginje k onome što je primjereno svakomu. Odakle čovjek prirodno želi užitak koji mu je primjeren. Budući da je pak čovjek, ukoliko je to, razuman, slijedi da su čovjeku primjereni oni užici koji su u skladu s umom. I od ovih ne odvraća umjerenost, nego više od onih koji su protiv uma. Očito je dakle da umjerenost nije protivna nagibu ljudske naravi, nego je u skladu s njime. Protivi se ipak nagibu životinjske naravi koja nije podložna umu.

Odgovor na 2. prigovor: umjerenost, ukoliko savršeno ima razlog kreposti, nije bez razboritosti, koje su lišeni štogod poročni. I zato oni koji nemaju druge kreposti, podložni suprotstavljenim porocima, nemaju umjerenost koja je krepost, nego čine djela umjerenosti iz nekog prirodnog sklopa, budući da su neke nesavršene kreposti ljudima prirodne, kao što je rečeno gore; ili stečene navikom, koja bez razboritosti nema savršenost uma, kao što je rečeno gore.

Odgovor na 3. prigovor: umjerenosti također odgovara neki dar, to jest straha, kojim se netko susteže od tjelesnih užitaka, u skladu s onim Psalma: „zaštiti tijela moja strahom svojim“. Dar se pak straha ponajprije osvrće na Boga, čiju uvredu izbjegava, i u skladu s tim odgovara kreposti nade, kao što je rečeno gore. Područno se pak može osvrnuti na štogod čega netko bježi da bi izbjegao Božju uvredu. A ponajviše čovjek treba božanski strah da bi bježao od onoga što najviše privlači, oko čega je umjerenost. I zato umjerenosti također odgovara dar straha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.