II-II, q. 140, a. 2
O zapovijedima njezinih dijelova
Prigovor 1. Čini se da se u božanskom zakonu neprikladno predaju zapovijedi o dijelovima hrabrosti. Budući da su naime strpljivost i ustrajnost dijelovi hrabrosti, tako isto i veličajnost i velikodušnost odnosno pouzdanje, kako je očito iz gore rečenoga. Ali o strpljivosti se nalaze neke zapovijedi predane u božanskom zakonu, a isto tako i o ustrajnosti. Dakle, po istoj razlici, o veličajnosti i velikodušnosti su se trebale predati neke zapovijedi.
Prigovor 2. Nadalje, strpljivost je nadasve nužna krepost, budući da je čuvarica ostalih kreposti, kako Grgur kaže. Ali o ostalim se krepostima zapovijedi daju bezuvjetno. Dakle, o strpljivosti se nisu trebale dati zapovijedi koje se shvaćaju samo prema pripravnosti duha, kao što Augustin kaže u knjizi O Govoru Gospodnjem na gori.
Prigovor 3. Nadalje, strpljivost i ustrajnost su dijelovi hrabrosti, kako je rečeno. Ali o hrabrosti se ne daju potvrdne zapovijedi, nego samo niječne, kao što je gore utvrđeno. Dakle, također se ni o strpljivosti i ustrajnosti nisu trebale dati potvrdne zapovijedi, nego samo niječne.
Naprotiv, to se ima iz predaje svetoga Pisma.
Odgovaram: božanski zakon savršeno poučava čovjeka o onome što je nužno za ispravan život. A čovjeku je za ispravan život potrebno ne samo glavne kreposti, nego također sporedne i pridodane kreposti. I zato se u božanskom zakonu, kao što se daju prikladne zapovijedi o djelima glavnih kreposti, tako isto daju prikladne zapovijedi o djelima sporednih i pridodanih kreposti.
Odgovor na 1. prigovor: veličajnost i velikodušnost ne pripadaju rodu hrabrosti osim prema nekoj izvrsnosti veličine koju motre oko vlastite tvari. One pak stvari koje pripadaju izvrsnosti više potpadaju pod savjete savršenosti nego pod zapovijedi nužnosti. I zato o veličajnosti i velikodušnosti nije trebalo dati zapovijedi, nego više savjete. Nevolje pak i trudovi sadašnjega života pripadaju strpljivosti i ustrajnosti ne s razloga neke veličine u njima motrene, nego s razloga samoga roda. I zato je o strpljivosti i ustrajnosti trebalo dati zapovijedi.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je rečeno gore, potvrdne zapovijedi, premda uvijek obvezuju, ipak ne obvezuju za uvijek, nego za mjesto i vrijeme. I zato kao što se potvrdne zapovijedi koje se daju o strpljivosti trebaju prihvatiti prema pripravnosti duha, tako da naime čovjek bude pripravan njih ispuniti kada bude trebalo, isto tako i zapovijedi strpljivosti.
Odgovor na 3. prigovor: hrabrost, s obzirom na to da se razlikuje od strpljivosti i ustrajnosti, jest oko najvećih pogibli, u kojima valja opreznije postupati, niti je potrebno išta odrediti u pojedinačnome što valja činiti. Ali strpljivost i ustrajnost su oko manjih nevolja i trudova. I zato se više bez pogibli u njima može odrediti što valja činiti, nadasve u općemu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.