Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 137, a. 2

Je li dio hrabrosti

Prigovor 1. Čini se da ustrajnost nije dio hrabrosti. Jer, kako Filozof kaže u VII. Ethic., ustrajnost je oko tuga opipa. No takve stvari pripadaju umjerenosti. Dakle, ustrajnost je prije dio umjerenosti nego hrabrosti.

Prigovor 2. Nadalje, svaki dio moralne kreposti je oko nekih strasti koje moralna krepost umiruje. No ustrajnost ne označava umirivanje strasti, jer što su strasti žešće, to se onaj tko ustraje prema razumu čini hvalevrijednijim. Dakle, čini se da ustrajnost nije dio ikakve moralne kreposti, nego prije razboritosti, koja usavršava razum.

Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže u knjizi O ustrajnosti da „ustrajnost nitko ne može izgubiti“. A druge kreposti čovjek može izgubiti. Dakle, ustrajnost je jača od svih drugih kreposti. No glavna krepost je jača od svoga dijela. Dakle, ustrajnost nije dio ikakve kreposti, nego je ona sama glavna krepost.

Naprotiv, Tulije postavlja ustrajnost kao dio hrabrosti.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, glavna je krepost ona kojoj se ponajprije pripisuje ono što pripada hvali kreposti, utoliko naime što to vrši oko vlastite tvari u kojoj je ponajteže i najbolje to promatrati. I u skladu s tim rečeno je da je hrabrost glavna krepost, jer čuva čvrstoću u onima u kojima je ponajteže čvrsto ustrajati, naime u pogibeljima smrti. I zato je nužno da se hrabrosti pridruži poput sporedne kreposti glavnoj svaka ona krepost čija se hvala sastoji u čvrstom podnošenju nečega teškog. A podnošenje teškoće koja proizlazi iz dugotrajnosti dobra djela daje hvalu ustrajnosti, niti je to tako teško kao podnošenje pogibelji smrti. I zato se ustrajnost pridružuje hrabrosti kao sporedna krepost glavnoj.

Odgovor na 1. prigovor: pridruživanje sporedne kreposti glavnoj ne motri se samo prema tvari, nego više prema načinu, jer je oblik u svakoj stvari jači od tvari. Odakle, premda se čini da se ustrajnost više slaže u tvari s umjerenosti nego s hrabrosti, ipak se u načinu više slaže s hrabrosti, utoliko što čuva čvrstoću protiv teškoće dugotrajnosti.

Odgovor na 2. prigovor: ona ustrajnost o kojoj Filozof govori ne umiruje nikakve strasti, nego se sastoji samo u nekoj čvrstoći razuma i volje. No ustrajnost utoliko ukoliko se postavlja kao krepost umiruje neke strasti, naime strah od umora ili manjka poradi dugotrajnosti. Odakle je ova krepost u srditome dijelu duše, kao i hrabrost.

Odgovor na 3. prigovor: Augustin ondje govori o ustrajnosti ne utoliko što imenuje habitus kreposti, nego utoliko što imenuje čin kreposti koji je nastavljen sve do kraja, prema onome iz Mt 24: „Tko ustraje do kraja, bit će spašen.“ I zato bi se protivilo naravi ustrajnosti tako prihvaćenoj da se izgubi, jer više ne bi trajala sve do kraja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.