Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 136, a. 4

Je li dio hrabrosti

Prigovor 1. Čini se da strpljivost nije dio hrabrosti. Ta isto nije dio samoga sebe. No čini se da je strpljivost isto što i hrabrost, jer kao što je gore rečeno, vlastiti je čin hrabrosti podnositi; a to također pripada strpljivosti, jer se u Prosperovoj knjizi sentencija kaže da se strpljivost sastoji u podnošenju tuđih zala. Dakle, strpljivost nije dio hrabrosti.

Prigovor 2. Nadalje, hrabrost je oko strahova i odvažnosti, kako je gore rečeno, i tako je u srditome dijelu duše. No čini se da je strpljivost oko tuga, i tako se čini da je u požudnome dijelu duše. Dakle, strpljivost nije dio hrabrosti, nego prije umjerenosti.

Prigovor 3. Nadalje, cjelina ne može biti bez dijela. Ako je dakle strpljivost dio hrabrosti, hrabrost nikada ne bi mogla biti bez strpljivosti, premda hrabar čovjek ponekad ne podnosi strpljivost zla, nego čak napada onoga tko čini zla. Dakle, strpljivost nije dio hrabrosti.

Naprotiv, Tulije je u svojoj retorici stavlja kao dio hrabrosti.

Odgovaram: strpljivost je dio hrabrosti takoreći potencijalni, jer se pridružuje hrabrosti poput sporedne kreposti glavnoj. Naime, strpljivosti pripada postojano trpjeti tuđa zla, kako kaže Grgur u jednoj homiliji. A među zlima koja nanose drugi, prva su, i najteža za podnijeti, ona koja pripadaju smrtnim pogibeljima, oko kojih je hrabrost. Odakle je očito da u toj tvari prvenstvo drži hrabrost, takoreći prisvajajući sebi ono što je najglavnije u ovoj tvari. I zato se strpljivost pridružuje njoj poput sporedne kreposti glavnoj.

Odgovor na 1. prigovor: hrabrosti ne pripada podnositi bilo kakve stvari, nego ono što je ponajteže u podnošenju, naime podnositi pogibelji smrti. A strpljivosti može pripadati podnošenje kojekakvih zala.

Odgovor na 2. prigovor: čin hrabrosti ne sastoji se samo u tome da netko ustraje u dobru protiv strahova budućih pogibelji, nego također da ne malakše poradi sadašnje tuge ili boli, i s ovoga dijela strpljivost ima srodnost s hrabrosti. I ipak je hrabrost ponajprije oko strahova, čijemu pojmu pripada bježati, što hrabrost izbjegava. A strpljivost je ponajprije oko tuga, jer se netko naziva strpljivim ne po tome što ne bježi, nego po tome što se hvalevrijedno drži u trpljenju onoga što predočivo škodi, kako se naime ne bi neuredno zbog toga žalostio. I zato je hrabrost uistinu u srditome dijelu duše, a strpljivost u požudnome. Niti to sprječava da strpljivost bude dio hrabrosti, jer se pridruživanje kreposti kreposti ne motri prema subjektu, nego prema tvari ili obliku. Pa ipak se strpljivost ne postavlja kao dio umjerenosti, premda su obje u požudnome dijelu duše. Jer umjerenost je samo oko tuga koje se protive užicima opipa, recimo onima koje proizlaze iz suzdržavanja od jela ili spolnih užitaka, ali strpljivost je ponajprije oko tuga koje nanose drugi. I opet, umjerenosti pripada umjeravati takve tuge, kao i protivne užitke, a strpljivosti pripada da čovjek poradi takvih tuga, ma kolike bile, ne odstupa od dobra kreposti.

Odgovor na 3. prigovor: strpljivost se može, glede nečega svojega, postaviti kao integralni dio hrabrosti, glede kojega dijela prigovor ide, utoliko naime ukoliko netko strpljivo podnosi zla koja pripadaju pogibeljima smrti. Niti je protiv naravi strpljivosti da netko, kada bude trebalo, skoči na onoga tko čini zla, jer, kako kaže Krizostom, tumačeći onaj tekst Mateja: „Idi, Sotono, u vlastitim je nepravdama strpljiv biti pohvalno, a Božje nepravde strpljivo podnositi previše je bezbožno.“ I Augustin kaže, u jednoj poslanici protiv Marcelina, da zapovijedi strpljivosti nisu protivne dobru domovine, za čije se očuvanje protiv neprijatelja vojuje. No utoliko ukoliko se strpljivost odnosi prema bilo kojim drugim zlima, pridružuje se hrabrosti kao sporedna krepost glavnoj.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.