II-II, q. 136, a. 3
Može li se imati bez milosti
Prigovor 1. Čini se da se strpljivost može imati bez milosti. Ono na što razum više naginje, razumno stvorenje može više ispuniti. No razumnije je da netko trpi zla poradi dobra nego poradi zla. A neki trpe zla poradi zla iz vlastite kreposti, bez pomoći milosti, jer Augustin kaže, u knjizi O strpljivosti, da „mnogi u trudovima i bolovima podnose ljude poradi onoga što izopačeno ljube“. Dakle, tim više čovjek može podnositi zla poradi dobra, što znači biti uistinu strpljiv, mimo pomoći milosti.
Prigovor 2. Nadalje, neki koji nisu u stanju milosti više užasavaju zla poradi poroka nego tjelesna zla, stoga se čita kako su neki pogani podnijeli mnoga zla da ne bi izdali domovinu ili počinili kakvo drugo nepoštenje. No to znači biti uistinu strpljiv. Dakle, čini se da se strpljivost može imati bez pomoći milosti.
Prigovor 3. Nadalje, bjelodano je da neki poradi ponovnoga zadobivanja tjelesnoga zdravlja trpe neke teške i gorke stvari. A zdravlje duše nije ništa manje poželjno od tjelesnoga zdravlja. Dakle, iz istoga razloga čovjek može poradi spasenja duše podnijeti mnoga zla, što znači biti uistinu strpljiv, bez pomoći milosti.
Naprotiv, u Psalmu se od njega, to jest od Boga, kaže: „Strpljivost moja.“
Odgovaram: kako kaže Augustin u knjizi O strpljivosti, „snaga želja čini podnošenje trudova i bolova, i nitko, osim za onim što raduje, ne prihvaća svojevoljno podnositi ono što muči“. A razlog tomu jest taj što duh po sebi užasava tugu i bol, stoga je nikada ne bi izabrao trpjeti poradi nje same, nego samo poradi svrhe. Dakle, potrebno je da ono dobro poradi kojega netko želi trpjeti zla bude više htjeli i ljubljeno nego li ono dobro čije lišavanje donosi bol koju strpljivost podnosimo. A to što netko pretpostavlja dobro milosti svim naravnim dobrima iz čijega gubitka može biti uzrokovana bol, pripada ljubavi, koja ljubi Boga iznad svega. Stoga je bjelodano da je strpljivost, utoliko što je krepost, uzrokovana ljubavlju, prema onome iz 1 Kor 13: „Ljubav je strpljiva.“ A bjelodano je da se ljubav ne može imati osim po milosti, prema onome iz Rim 5: „Ljubav Božja razlivena je u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.“ Odavde je očito da se strpljivost ne može imati bez pomoći milosti.
Odgovor na 1. prigovor: u ljudskoj naravi, kada bi bila cjelovita, prevladavala bi nagnutost razuma, ali u iskvarenoj naravi prevladava nagnutost požude, koja vlada u čovjeku. I zato je čovjek skloniji podnositi zla u kojima požuda predočivo uživa, negoli podnositi zla poradi budućih dobara koja se žele prema razumu, što ipak pripada pravoj strpljivosti.
Odgovor na 2. prigovor: dobro političke kreposti primjereno je ljudskoj naravi. I zato bez pomoći milosti koja ugađa ljudska volja može težiti tomu, premda ne bez pomoći Božjoj. No dobro milosti je nadnaravno. Stoga tomu čovjek ne može težiti jakošću svoje naravi. I zato razlog nije jednak.
Odgovor na 3. prigovor: podnošenje čak i zala koja netko podnosi poradi tjelesnoga zdravlja potječe iz ljubavi kojom čovjek naravno ljubi svoje tijelo. I zato razlog nije jednak glede strpljivosti, koja potječe iz nadnaravne ljubavi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.