Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 136, a. 2

Je li najveća među krepostima

Prigovor 1. Čini se da je strpljivost najmoćnija među krepostima. Ono naime što je savršeno jest najmoćnije u svakoj vrsti. No strpljivost ima djelo savršeno, kako se kaže u Poslanici Jakovljevoj 1. Dakle, strpljivost je najmoćnija među krepostima.

Prigovor 2. Nadalje, sve su kreposti usmjerene prema dobru duše. No čini se da to ponajviše pripada strpljivosti, jer se u Lk 21 kaže: „Svojom ćete strpljivošću posjedovati svoje duše“. Dakle, strpljivost je najveća među krepostima.

Prigovor 3. Nadalje, ono što je čuvar i uzrok drugih, čini se da je moćnije. No kako Grgur kaže u jednoj propovijedi, „strpljivost je korijen i čuvar svih kreposti“. Dakle, strpljivost je najveća među krepostima.

Naprotiv, ona se ne ubraja među četiri kreposti koje Grgur u 22. knjizi Morala i Augustin u knjizi O ćudoređu Crkve nazivaju glavnima.

Odgovaram: kreposti su u skladu sa svojim pojmom usmjerene prema dobru, jer je krepost ono što onoga tko je ima čini dobrim i čini njegovo djelo dobrim, kako se kaže u 2. knjizi Nikomahove etike. Odakle je potrebno da je krepost utoliko glavnija i moćnija ukoliko više i izravnije usmjerava prema dobru. Izravnije pak prema dobru usmjeravaju čovjeka one kreposti koje su tvorci dobra, nego one koje su sprečavateljice onoga što odvodi od dobra. I kao što je među onima koje su tvorci dobra neka moćnija ukoliko čovjeka postavlja u veće dobro, poput vjere, nade i ljubavi u odnosu na razboritost i pravednost; tako je isto i među onima koje su sprečavateljice onoga što odvraća od dobra neka moćnija ukoliko ono što ona sprečava više odvraća od dobra. Više pak od dobra odvraćaju opasnosti smrti, oko kojih je hrabrost, ili užici opipa, oko kojih je umjerenost, negoli bilo kakve nevolje, oko kojih je strpljivost. I zato strpljivost nije najmoćnija među krepostima, nego manjkava ne samo u odnosu na bogoslovne kreposti te razboritost i pravednost, koje izravno postavljaju čovjeka u dobro; nego također u odnosu na hrabrost i umjerenost, koje odvraćaju od većih zapreka.

Odgovor na 1. prigovor: za strpljivost se kaže da ima djelo savršeno u podnošenju nevolja, iz kojih najprije proizlazi tuga, koju umjerava strpljivost; drugo, gnjev, koji umjerava blagost; treće, mržnja, koju uklanja ljubav; četvrto, nepravedna šteta, koju sprječava pravednost. Ukloniti naime počelo svakoga pojedinog jest savršenije. Ipak ne slijedi, ako je u tome strpljivost savršenija, da je savršenija jednostavno.

Odgovor na 2. prigovor: posjedovanje označava mirno gospodstvo. I zato se po strpljivosti kaže da čovjek posjeduje svoju dušu, utoliko što iz korijena čupa strasti nevolja kojima je duša uznemirena.

Odgovor na 3. prigovor: za strpljivost se kaže da je korijen i čuvar svih kreposti, ne kao da ih izravno uzrokuje i čuva, nego samo uklanjajući ono što ih sprečava.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.