II-II, q. 136, a. 5
Je li isto što i dugotrajnost
Prigovor 1. Čini se da je strpljivost isto što i dugotrajnost. Jer Augustin kaže, u knjizi O strpljivosti, da se Božja strpljivost ne propovijeda u tome što trpi neko zlo, nego u tome što iščekuje zle da se obrate, odakle se u Sir 5 kaže: „Svevišnji je strpljiv isplatitelj.“ Dakle, čini se da je strpljivost isto što i dugotrajnost.
Prigovor 2. Nadalje, isto nije suprotno dvomu. No nestrpljivost je suprotna dugotrajnosti, po kojoj netko iščekuje odgodu, jer se za nekoga kaže da je nestrpljiv u odgodi, kao i u drugim zlima. Dakle, čini se da je strpljivost isto što i dugotrajnost.
Prigovor 3. Nadalje, kao što je vrijeme neka okolnost zala koja se podnose, tako je i mjesto. No s obzirom na mjesto ne uzima se nikakva krepost koja bi se razlikovala od strpljivosti. Dakle, slično se ni dugotrajnost, koja se uzima s obzirom na vrijeme, utoliko naime što netko dugo iščekuje, ne razlikuje od strpljivosti.
Naprotiv, uz Rim 2, nad onim: „Ili prezireš bogatstvo njegove dobrohotnosti i strpljivosti i dugotrajnosti?“, Glosa kaže: „Čini se da se dugotrajnost razlikuje od strpljivosti, jer se za one koji griješe iz slabosti više nego iz namjere kaže da se podupiru dugotrajnošću, a za one koji s tvrdoglavim umom uzdišu u svojim prijestupima kaže se da se podnose strpivo.“
Odgovaram: kao što se velikodušnošću naziva ono po čemu netko ima duh težiti u velika, tako se i dugotrajnošću naziva ono po čemu netko ima duh težiti u nešto što je u daljini. I zato, kao što velikodušnost više gleda na nadu koja teži u dobro, nego na odvažnost ili strah ili tugu koji gledaju na zlo, tako isto i dugotrajnost. Odakle se čini da dugotrajnost ima veću sukladnost s velikodušnošću nego sa strpljivosti. Ipak, može se slagati sa strpljivošću iz dvostruka razloga. Prvo, naime, zato što strpljivost, kao i hrabrost, podnosi neka zla poradi nekoga dobra. Što ako se iščekuje izbliza, lakše je podnijeti, a ako se odgađa u daljinu, a zla se moraju podnositi u sadašnjosti, teže je. Drugo, zato što je samo to što se odgađa očekivano dobro urođeno prouzročiti tugu, prema onome iz Izr 13: „Nada koja se odgađa muči dušu.“ Odakle i u podnošenju takve muke može biti strpljivost, kao i u podnošenju bilo kojih drugih tuga. Tako dakle, utoliko što se pod pojmom zla koje žalosti može obuhvatiti i odgoda očekivanoga dobra, što pripada dugotrajnosti; i trud koji čovjek podnosi u neprekinutom izvršavanju dobra djela, što pripada postojanosti; i dugotrajnost i postojanost obuhvaćene su pod strpljivošću. Odakle i Tulije, definirajući strpljivost, kaže da je „strpljivost, poradi poštenja i koristi, svojevoljno i dugotrajno podnošenje tegobnih i teških stvari“. To što kaže tegobnih, pripada postojanosti u dobru; to što kaže teških, pripada težini zla, na koju se vlastito obazire strpljivost; a ono što dodaje i dugotrajno, pripada dugotrajnosti utoliko ukoliko se slaže sa strpljivosti.
Odgovor na 1. prigovor: i po ovome je očito rješenje za prvo i drugo.
Odgovor na 3. prigovor: ono što je daleko po mjestu, premda je udaljeno od nas, ipak nije isto tako udaljeno od naravi stvari kao ono što je daleko po vremenu. I zato razlog nije jednak. I štoviše, ono što je daleko po mjestu ne donosi teškoću osim razlogom vremena, jer ono što je daleko po mjestu od nas sporije vremenom može doći do nas.
Odgovor na 4. prigovor: četvrto dopuštamo. Ipak treba razmotriti razlog one razlike koju Glosa navodi. Jer u onima koji griješe iz slabosti samo se ovo čini nepodnošljivim, što dugo ustraju u zlu, i zato se kaže da se podupiru dugotrajnošću. No samo to što netko griješi iz oholosti čini se nepodnošljivim, i zato se kaže da se strpljivosti podnose oni koji griješe iz oholosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.