II-II, q. 132, a. 4
Je li glavni porok
Prigovor 1. Čini se da prazna slava nije glavni porok. Porok naime koji uvijek izvire iz drugoga čini se da nije glavni. Ali prazna slava uvijek se rađa iz oholosti. Dakle, prazna slava nije glavni porok.
Prigovor 2. Nadalje, čast se čini nečim glavnijim od slave, koja je njen učinak. Ali častohleplje, koje je neuredna težnja za čašću, nije glavni porok. Dakle, također ni težnja za praznom slavom.
Prigovor 3. Nadalje, glavni porok ima neko prvenstvo. Ali prazna slava se ne čini da ima ikakvo prvenstvo, ni s obzirom na razlog grijeha, jer nije uvijek smrtni grijeh; ni s obzirom na razlog poželjnog dobra, jer se ljudska slava čini nečim krhkim i izvan čovjeka postojećim. Dakle, prazna slava nije glavni porok.
Naprotiv, Grgur u 31. knjizi Morala ubraja praznu slavu među sedam glavnih poroka.
Odgovaram: o glavnim se porocima govori dvostruki način. Neki naime postavljaju oholost jednim od glavnih poroka. I oni ne postavljaju praznu slavu među glavne poroke. Grgur pak u 31. knjizi Morala postavlja oholost kraljicom svih poroka, a praznu slavu, koja iz nje neposredno izvire, postavlja glavnim porokom. I to razborito. Oholost naime, kako će se dolje reći, označava neurednu težnju za izvrsnošću. Iz svakoga pak dobra koje netko teži postiže neku savršenstvo i izvrsnost. I zato se svrhe svih poroka uređuju u svrhu oholosti. I zbog toga se čini da ona ima neko opće gospodstvo nad drugim porocima, i ne treba se ubrajati među posebna počela poroka, koja su glavni poroci. Među dobrima pak po kojima čovjek postiže izvrsnost, ponajprije na tomu čini se da djeluje slava, utoliko ukoliko označava očitovanje nečije dobrote, jer dobro naravno ljube i časte svi. I zato kao što po slavi koja je kod Boga čovjek postiže izvrsnost u božanskim stvarima, tako isto po slavi ljudi čovjek postiže izvrsnost u ljudskim stvarima. I zato, zbog bliskosti s izvrsnošću koju ljudi ponajviše žele, slijedi da je ona vrlo poželjna, i da iz njezine neuredne težnje nastaju mnogi poroci. I tako je prazna slava glavni porok.
Odgovor na 1. prigovor: nekomu poroku da izvire iz oholosti ne protivi se ono što je biti glavni porok, stoga što je, kako je gore rečeno, oholost kraljica i majka svih poroka.
Odgovor na 2. prigovor: pohvala i čast uspoređuju se sa slavom, kako je gore rečeno, poput uzroka iz kojih slava slijedi. Odakle se slava uspoređuje s njima poput svrhe, jer se zato netko voli častiti i hvaliti ukoliko po tomu netko cijeni da će u spoznaji drugih biti slavan.
Odgovor na 3. prigovor: prazna slava ima glavni razlog poželjnoga iz već rečenog razloga, i to je dovoljno za razlog glavnog poroka. Ne traži se pak da glavni porok uvijek bude smrtni grijeh, jer i iz lakog grijeha može nastati smrtni, utoliko naime ukoliko laki raspoložuje k smrtnomu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.