Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 132, a. 5

O njezinim kćerima

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno govori da su kćeri prazne slave: „neposlušnost, hvalisavost, licemjerje, suparništvo, tvrdoglavost, nesloga, preuzetnost novotarija“. Hvalisavost se naime, prema Grguru u 23. knjizi Morala, ubraja među vrste oholosti. Oholost pak ne izvire iz prazne slave, nego naprotiv obrnuto, kako Grgur kaže u 31. knjizi Morala. Dakle, hvalisavost se ne treba postavljati kćeri prazne slave.

Prigovor 2. Nadalje, suparništva i nesloge čine se da ponajviše proizlaze iz srdžbe. Ali srdžba je glavni porok razdijeljen od prazne slave. Dakle, čini se da nisu kćeri prazne slave.

Prigovor 3. Nadalje, Krizostom tumačeći Mateja kaže da je „svugdje prazna slava zlo, ali ponajviše u čovjekoljublju“, to jest u milosrđu. Koje ipak nije nešto novo, nego postoji u običaju ljudi. Dakle, preuzetnost novotarija ne treba se posebno postavljati kćeri prazne slave.

Naprotiv, autoritet Grgura u 31. knjizi Morala, gdje gore navedene kćeri pridaje praznoj slavi.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, one mane koje su po sebi rođene uređivati se na svrhu nekog glavnog poroka nazivaju se njegovim kćerima. Svrha je pak prazne slave očitovanje vlastite izvrsnosti, kako je jasno iz rečenoga. K tomu čovjek može težiti dvostruko. Na prvi način, izravno, bilo riječima, i tako je hvalisavost; bilo djelima, i tako, ako su istinita i imaju u sebi neko divljenje, jest preuzetnost novotarija, kojima se ljudi obično više dive; ako se pak čini izmišljenim, tako je licemjerje. Na drugi način se netko trudi očitovati svoju izvrsnost neizravno, pokazujući da nije manji od drugoga. I to četverostruko. Prvo doista s obzirom na razum, i tako je tvrdoglavost, po kojoj se čovjek previše oslanja na svoje mišljenje ne želeći vjerovati boljem mišljenju. Drugo, s obzirom na volju, i tako je nesloga, dok ne želi odstupiti od vlastite volje da se složi s drugima. Treće, s obzirom na govor, i tako je suparništvo, dok netko bučno riječima s nekim raspravlja. Četvrto, s obzirom na djelo, i tako je neposlušnost, dok naime netko ne želi izvršiti zapovijed pretpostavljenoga.

Odgovor na 1. prigovor: kao što je gore rečeno, hvalisavost se postavlja vrstom oholosti s obzirom na njezin unutarnji uzrok, koji je bahatost. Sama je pak hvalisavost vanjska. Kako se kaže u IV. Ethic., uređuje se ponekad doista na dobitak, ali češće na slavu ili čast. I tako izvire iz prazne slave.

Odgovor na 2. prigovor: srdžba ne uzrokuje neslogu i suparništvo osim s pridruživanjem prazne slave, po tomu naime što netko drži slavnim za sebe to da ne popušta volji ili riječima drugih.

Odgovor na 3. prigovor: prazna slava se grdi oko milostinje zbog manjka ljubavi, koji se čini da je u onomu tko pretpostavlja praznu slavu koristi bližnjega, dok ovo čini radi onoga. Ne grdi se pak netko iz toga što preuzetno čini milostinju kao nešto novo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.