Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 13, a. 2

Je li hula uvijek smrtni grijeh

Prigovor 1. Čini se da hula nije uvijek smrtni grijeh. Jer na ono iz Kol 3: „Sada pak odložite i vi“ itd., Glosa veli: „Nakon većih zabranjuje manje“. A ipak poslije dodaje o huli. Dakle, hula se ubraja među manje grijehe, koji su laki grijesi.

Prigovor 2. Nadalje, svaki smrtni grijeh suprotstavlja se nekoj zapovijedi Dekaloga. Ali čini se da se hula ne suprotstavlja nijednoj od njih. Dakle, hula nije smrtni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, grijesi koji se počine bez promišljanja nisu smrtni, poradi čega prvi pokreti nisu smrtni grijesi, jer prethode promišljanju razuma, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Ali hula katkad proizlazi bez promišljanja. Dakle, nije uvijek smrtni grijeh.

Naprotiv, veli se u Lev 24: „Tko pohuli na ime Gospodnje, neka smrću umre“. No smrtna kazna ne nanosi se osim za smrtni grijeh. Dakle, hula je smrtni grijeh.

Odgovaram: kako je gore rečeno, smrtni je grijeh onaj po kojemu se čovjek odvaja od prvoga počela duhovnoga života, a to je Božja ljubav. Stoga što se god protivi ljubavi, po svojemu rodu jest smrtni grijeh. Hula pak prema svojemu rodu protivi se božanskoj ljubavi, jer umanjuje božansku dobrotu, kako je rečeno, koja je objekt ljubavi. I zato je hula smrtni grijeh po svojemu rodu.

Odgovor na 1. prigovor: onu Glosu ne treba tako shvatiti kao da bi sve što se dodaje bili manji grijesi. Nego jer je, pošto gore nije izrazio osim veće, poslije također neka manja dodao, među kojima također neka od većih postavlja.

Odgovor na 2. prigovor: budući da se hula suprotstavlja ispovijesti vjere, kako je rečeno, njezina se zabrana svodi na zabranu nevjere, koja se razumijeva u onome što se veli: „Ja sam Gospodin Bog tvoj“, i tako dalje. Ili se zabranjuje po onome što se veli: „Ne uzimaj imena Gospodina Boga svojega uzalud“. Više naime uzalud uzima ime Božje onaj tko neku laž o Bogu tvrdi negoli onaj tko po imenu Božjem neku laž potvrđuje.

Odgovor na 3. prigovor: hula može bez promišljanja iz potkradanja proizići na dva načina. Na jedan način, da tko ne primijeti da je to što govori hula. Što se može dogoditi kad tko iznenada iz neke strasti plane u zamišljene riječi, čije značenje ne razmatra. I tada je laki grijeh, i nema vlastito pojam hule. Na drugi način, kada primjećuje da je to hula, razmatrajući značenje riječi. I tada se ne ispričava od smrtnoga grijeha, kao ni onaj tko iz nagloga pokreta srdžbe ubije nekoga koji sjedi pokraj njega.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.