II-II, q. 129, a. 7
Kako se odnosi prema sigurnosti
Prigovor 1. Čini se da sigurnost ne pripada velikodušnosti. Sigurnost naime, kako je stečeno gore, donosi neku mirnoću od uznemirivanja straha. Ali to najviše čini jakost. Dakle, čini se da je sigurnost isto što i jakost. Ali jakost ne pripada velikodušnosti, nego radije obratno. Dakle, ni sigurnost ne pripada velikodušnosti.
Prigovor 2. Nadalje, Izidor kaže u knjizi Etimologija da se „siguran naziva kao bez brige“. Ali čini se da je to protivno kreposti, koja ima brigu za poštene stvari, u skladu s onim Apostola iz 2. Poslanice Timoteju 2: „Brižljivo se potrudi da se pokažeš Bogu prokušan.“ Dakle, sigurnost ne pripada velikodušnosti, koja djeluje veliko u svim krepostima.
Prigovor 3. Nadalje, nije isto krepost i nagrada kreposti. Ali sigurnost se postavlja kao nagrada kreposti, kako je očito u Jobu 11: „Ako ukloniš nepravdu koja je u tvojoj ruci, ukopan siguran ćeš spavati.“ Dakle, sigurnost ne pripada velikodušnosti, niti nekoj drugoj kreposti, kao njen dio.
Naprotiv, Tulije kaže u 1. knjizi O dužnostima da „velikodušnomu pripada da ne podlegne niti uznemirivanju duha, niti čovjeku, niti sreći“. Ali u tomu se sastoji čovjekova sigurnost. Dakle, sigurnost pripada velikodušnosti.
Odgovaram: kao što Filozof kaže u 2. knjizi svoje retorike, strah čini ljude sklonima vijećanju, utoliko naime ukoliko imaju brigu kako mogu izbjeći ono čega se boje. Sigurnost se pak kaže po uklanjanju ove brige koju strah nameće. I zato sigurnost donosi neku savršenu mirnoću duha od straha, kao što pouzdanje donosi neku snagu nade. I kao što nada izravno pripada velikodušnosti, tako strah izravno pripada jakosti. I zato, kao što pouzdanje neposredno pripada velikodušnosti, tako sigurnost neposredno pripada jakosti. Ipak treba razmotriti da, kao što je nada uzrok odvažnosti, tako je strah uzrok očaja, kako je stečeno gore kada se raspravljalo o strastima. I zato, kao što pouzdanje posljedično pripada jakosti, utoliko ukoliko se služi odvažnošću, tako i sigurnost posljedično pripada velikodušnosti, utoliko ukoliko odbija očaj.
Odgovor na 1. prigovor: jakost se ne hvali ponajprije iz toga što se ne boji, što pripada sigurnosti, nego utoliko ukoliko donosi neku čvrstoću u strastima. Odakle sigurnost nije isto što i jakost, nego je neki njen uvjet.
Odgovor na 2. prigovor: nije svaka sigurnost hvalevrijedna, nego kada netko odlaže brigu kako treba, i u onim stvarima u kojima se ne treba bojati. I na ovaj je način uvjet jakosti i velikodušnosti.
Odgovor na 3. prigovor: u krepostima je neka sličnost i sudioništvo budućeg blaženstva, kako je stečeno gore. I zato ništa ne zabranjuje da sigurnost bude uvjet neke kreposti, premda savršena sigurnost pripada nagradi kreposti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.