Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 129, a. 8

Kako se odnosi prema dobrima sreće

Prigovor 1. Čini se da dobra sreće ne pridonose velikodušnosti. Budući da, kako Seneka kaže u knjizi O gnjevu, krepost je sama sebi dovoljna. Ali velikodušnost čini sve kreposti velikima, kako je rečeno. Dakle, dobra sreće ne pridonose velikodušnosti.

Prigovor 2. Nadalje, nijedan krepostan čovjek ne prezire ono čime mu se pomaže. Ali velikodušni prezire ono što pripada vanjskoj sreći, jer Tulije kaže u 1. knjizi O dužnostima da se „veliki duh preporučuje u preziranju vanjskih stvari“. Dakle, velikodušnosti ne pomažu dobra sreće.

Prigovor 3. Nadalje, ondje Tulije nadodaje da velikomu duhu pripada ono što se čini gorkim podnositi tako „da ništa ne odstupa od naravnoga stanja, ništa od dostojanstva mudraca“. I Aristoteles kaže u IV. Ethic. da „velikodušni u nesrećama nije tužan“. A gorke stvari i nesreće suprotstavljaju se dobrima sreće, nitko pak nije tužan zbog oduzimanja onoga čime mu se pomaže. Dakle, vanjska dobra sreće ne pridonose velikodušnosti.

Naprotiv, Filozof kaže u IV. Ethic. da se „čini da dobra sreće pridonose velikodušnosti“.

Odgovaram: kao što je očito iz rečenoga gore, velikodušnost se obazire na dvoje: na čast doista kao na tvar, ali na nešto veliko što treba učiniti kao na svrhu. A ovome objema stvarima surađuju dobra sreće. Budući da čast kreposnima ne iskazuju samo mudri, nego također mnoštvo, koje ove vanjske imetke sreće drži najvećima, slijedi posljedično da veću čast iskazuju one kojima su prisutna vanjska dobra sreće. Isto tako dobra sreće organski služe činima kreposti, jer se po bogatstvu, moći i prijateljima daje nama sposobnost djelovanja. I zato je očito da dobra sreće pridonose velikodušnosti.

Odgovor na 1. prigovor: govori se da je krepost sama sebi dovoljna jer može biti i bez ovih vanjskih dobara. Ipak je ona potrebitih ovih vanjskih dobara za to da brže djeluje.

Odgovor na 2. prigovor: velikodušni prezire vanjska dobra utoliko što ih ne drži velikim dobrima za koja bi trebao učiniti nešto neprilično. Ipak ih ne prezire u pogledu toga da ih ne bi držao korisnima za izvršenje djela kreposti.

Odgovor na 3. prigovor: tko god ne drži nešto velikim, niti se mnogo raduje ako to postigne, niti je mnogo tužan ako to izgubi. I zato, budući da velikodušni ne cijeni vanjska dobra sreće kao neka velika dobra, odatle je da se niti zbog njih mnogo ne uzdiže ako su prisutna, niti se u njihovu gubitku mnogo obara.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.