Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 124, a. 3

O savršenosti ovoga čina

Prigovor 1. Čini se da mučeništvo nije čin najveće savršenosti. Ono naime što spada pod savršenost života čini se da pada pod savjet, a ne pod zapovijed, jer naime nije od nužnosti spasenja. No mučeništvo se čini da je od nužnosti spasenja, govori naime Apostol u Rim 10: „Srcem se vjeruje na pravednost, a ustima se vrši ispovijed na spasenje“; i u 1 Iv 3 se kaže da „mi moramo za braću položiti život“. Dakle, mučeništvo ne spada na savršenost.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da na veću savršenost spada da netko preda Bogu dušu, što biva po poslušnosti, nego da preda Bogu vlastito tijelo, što biva po mučeništvu, odakle Grgur kaže u posljednjoj knjizi Moral. da se „poslušnost pretpostavlja svim žrtvama“. Dakle, mučeništvo nije čin najveće savršenosti.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da je bolje drugima koristiti nego samoga sebe sačuvati u dobru, jer je „dobro naroda bolje nego dobro jednoga čovjeka“, prema Filozofu u I. Ethic. No onaj tko podnosi mučeništvo koristi samo sebi, a onaj tko poučava koristi mnogima. Dakle, čin poučavanja i upravljanja podređenima savršeniji je nego čin mučeništva.

Naprotiv, Augustin u knjizi De sancta Virginit. pretpostavlja mučeništvo djevstvu, koje spada na savršenost. Dakle, čini se da mučeništvo ponajviše spada na savršenost.

Odgovaram: o nekom činu kreposti možemo dvostruko govoriti. Na jedan način, prema samoj vrsti čina, kako se uspoređuje s kreposti koja ga najbliže izvodi. I tako ne može biti da mučeništvo, koje se sastoji u dužnom podnošenju smrti, bude najsavršenije među kreposnim činovima. Jer podnositi smrt nije pohvalno po sebi, nego samo utoliko ukoliko se usmjeruje prema nekom dobru koje se sastoji u činu kreposti, primjera radi vjeri i Božjoj ljubavi. Odakle je onaj čin kreposti, budući da je svršetak, bolji. Na drugi način se može promatrati čin kreposti utoliko ukoliko se uspoređuje s prvim poticajem, a to je ljubav. I s ove strane ponajviše neki čin ima to da spada na savršenost života, jer, kako Apostol kaže u Kol 3, „ljubav je sveza savršenosti“. Mučeništvo pak, među svim kreposnim činovima, ponajviše očituje savršenost ljubavi. Jer se utoliko više očituje da netko neku stvar voli, ukoliko radi nje više prezire voljenu stvar, a odabire podnijeti ono što mu je više mrsko. Očito je pak da među svim drugim dobrima sadašnjega života čovjek najviše voli sam život, a naprotiv najviše mrzi samu smrt, i ponajviše s bolima tjelesnih muka, čijeg se straha i nerazumne životinje klone od najvećih užitaka, kako Augustin kaže u knjizi De octoginta tribus quaest. I u skladu s tim je očito da je mučeništvo među ostalim ljudskim činovima savršenije prema svom rodu, kao znak najveće ljubavi, u skladu s onim iz Iv 15: „Veće ljubavi nitko nema nego da tko položi svoj život za svoje prijatelje.“

Odgovor na 1. prigovor: nikakav čin savršenosti koji pada pod savjet ne postoji koji u nekom slučaju ne pada pod zapovijed, kao da postoji od nužnosti spasenja, kao što Augustin kaže u knjizi De adulterinis coniugiis da netko upada u nužnost čuvanja uzdržljivosti radi odsutnosti ili nemoći žene. I zato nije protiv savršenosti mučeništva ako je u nekom slučaju od nužnosti spasenja. Postoji naime neki slučaj u kojemu podnijeti mučeništvo nije od nužnosti spasenja, primjera radi kada se iz revnosti za vjeru i bratske ljubavi čita kako su se sveti mučenici bezbroj puta sami nudili na mučeništvo. Te se zapovijedi pak trebaju razumjeti u skladu s pripravnošću duše.

Odgovor na 2. prigovor: mučeništvo obuhvaća ono što u poslušnosti može biti vrhunsko, da naime netko bude poslušan sve do smrti, kao što se o Kristu čita u Fil 2 da je „postao poslušan sve do smrti“. Odakle je očito da je mučeništvo po sebi savršenije nego poslušnost apsolutno rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: ona razlika postupa o mučeništvu prema vlastitoj vrsti čina, iz koje ono nema izvrsnost među svim kreposnim činovima, kao što ni hrabrost nije izvrsnija među svim krepostima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.