II-II, q. 123, a. 9
Sastoji li se hrabrost ponajviše u iznenadnim stvarima
Prigovor 1. Čini se da se hrabrost ne sastoji ponajviše u iznenadnim stvarima. Čini se naime da je u iznenadnim stvarima ono što proizlazi iz neočekivanog. Ali Tulije kaže u svojoj retorici da je „hrabrost razborito prihvaćanje opasnosti i podnošenje napora“. Dakle, hrabrost se ne sastoji ponajviše u iznenadnim stvarima.
Prigovor 2. Nadalje, Ambrozije kaže u 1. knjizi O dužnostima: „Svojstvo je hrabrog čovjeka ne praviti se nevješt kad nešto prijeti, nego istupiti, i poput nekakve motrilačke kule uma susresti providnom mišlju buduće stvari, da se ne bi možda poslije rekao: zato su ove stvari nastupile, jer nisam mislio da mogu uslijediti“. Ali gdje je nešto iznenadno, tu se ne može providjeti u budućnosti. Dakle, djelovanje hrabrosti nije oko iznenadnih stvari.
Prigovor 3. Nadalje, Filozof kaže u III. Ethic. da je hrabar dobre nade. Ali nada očekuje nešto u budućnosti, što se protivi iznenadnome. Dakle, djelovanje hrabrosti ne sastoji se oko iznenadnih stvari.
Naprotiv, Filozof kaže u III. Ethic. da je „hrabrost ponajviše oko bilo kojih stvari koje nanose smrt, a iznenadne su“.
Odgovaram: u djelovanju hrabrosti dvostruko je što valja razmotriti. Jedno naime, s obzirom na izbor ovoga. I tako hrabrost nije oko iznenadnih stvari. Hrabri bira unaprijed promisliti opasnosti koje mogu prijetiti, da bi im se mogao oduprijeti ili ih lakše podnijeti, jer, kako Grgur kaže u jednoj homiliji, „strijele koje se predvide manje pogađaju, i mi zla svijeta lakše podnosimo, ako smo protiv njih zaštićeni štitom predznanja“. Drugo pak valja razmotriti u djelovanju hrabrosti s obzirom na očitovanje vrlog habitusa. I tako se hrabrost ponajviše sastoji u iznenadnim stvarima, jer prema Filozofu u III. Ethic. u iznenadnim opasnostima ponajviše se očituje habitus hrabrosti. Habitus naime djeluje na način naravi. Odakle to da netko bez prethodnog razmišljanja učini ono što pripada kreposti, kada prijeti nužda radi iznenadnih opasnosti, to ponajviše očituje da je hrabrost habitualno potvrđena u duši. Može pak i netko tko nema habitus hrabrosti, iz dugotrajnog prethodnog razmišljanja pripremiti svoj duh protiv opasnosti. Kojom se pripremom služi i hrabri, kada dođe vrijeme.
Odgovor na prigovore: i time je jasno rješenje prigovora.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.