Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 123, a. 6

Je li podnošenje njezino glavno djelovanje

Prigovor 1. Čini se da podnošenje nije glavno djelovanje hrabrosti. Jer krepost je oko teškoga i dobroga, kako se kaže u II. Ethic.. Ali teže je napadati nego podnositi. Dakle, podnošenje nije glavni čin hrabrosti.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da je veće moći to što netko može djelovati na nešto drugo nego to što njega samo od drugoga ne mijenja. Ali napadati znači djelovati na nešto drugo, podnositi pak znači ostati nepomičan. Budući da dakle hrabrost imenuje savršenost moći, čini se da hrabrosti više pripada napadati nego podnositi.

Prigovor 3. Nadalje, od jednoga suprotnog više se udaljuje drugo suprotno nego njegova jednostavna negacija. Ali onaj koji podnosi ima samo to da se ne boji, onaj pak koji napada giba se suprotno onome koji se boji, jer slijedi. Dakle, čini se da, budući da hrabrost ponajviše odvraća duh od straha, njoj više pripada napadati nego podnositi.

Naprotiv, Filozof kaže u III. Ethic. da se „u podnošenju tužnih stvari neki ponajviše nazivaju hrabrima“.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, i Filozof kaže u III. Ethic., hrabrost je više oko obuzdavanja strahova nego oko umjeravanja odvažnosti. Teže je naime obuzdati strah nego umjeriti odvažnost, stoga što sama opasnost, koja je predmet odvažnosti i straha, sama po sebi pridonosi nešto za obuzdavanje odvažnosti, ali djeluje na povećanje straha. Napadati pak pripada hrabrosti utoliko što umjerava odvažnost, ali podnošenje slijedi obuzdavanje straha. I zato je glavni čin hrabrosti podnositi, to jest nepokolebljivo stajati u opasnostima, negoli napadati.

Odgovor na 1. prigovor: podnositi je teže nego napadati, iz trostrukog razloga. Ponajprije zato što se čini da netko podnosi od nekoga jačega koji navaljuje, tko pak napada, navaljuje na način jačega. Teže je pak boriti se s jačim nego sa slabijim. Drugo, zato što onaj koji podnosi već osjeća prijeteće opasnosti, tko pak napada, ima ih kao buduće. Teže je pak ne biti giban od sadašnjih nego od budućih. Treće, zato što podnošenje označava trajnost vremena, ali napadati netko može iz iznenadnoga gibanja. Teže je pak dugo ostati nepomičan negoli se iznenadnim gibanjem gibati na nešto teško. Odakle Filozof kaže u III. Ethic. da „neki lete pred opasnostima, u samima njima pak odlaze, hrabri se pak drže obrnuto“.

Odgovor na 2. prigovor: podnošenje doduše označava trpljenje tijela, ali čin duše koja najsnažnije prionjuje uz dobro, iz čega slijedi da ne popušta tjelesnoj strasti koja već prijeti. Krepost se pak više motri oko duše negoli oko tijela.

Odgovor na 3. prigovor: onaj koji podnosi ne boji se, jer je već prisutan uzrok straha, koji nema prisutan onaj koji napada.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.