II-II, q. 123, a. 5
Je li samo u ratnim stvarima
Prigovor 1. Čini se da se hrabrost ne sastoji vlastito oko opasnosti smrti koje su u ratu. Mučenici se naime ponajviše preporučuju zbog hrabrosti. Ali mučenici se ne preporučuju zbog ratnih stvari. Dakle, hrabrost se ne sastoji vlastito oko opasnosti smrti koje su u ratnim stvarima.
Prigovor 2. Nadalje, Ambrozije kaže u 1. knjizi O dužnostima da se „hrabrost dijeli na ratne i domaće stvari“. Tulije također kaže u 1. knjizi O dužnostima da, „budući da mnogi drže da su ratne stvari veće nego gradske, to mišljenje treba umanjiti, ali ako istinski želimo suditi, mnoge su gradske stvari nastale veće i slavnije nego ratne“. A oko većih se sastoji veća hrabrost. Dakle, hrabrost se ne sastoji vlastito oko smrti koja je u ratu.
Prigovor 3. Nadalje, ratovi se uređuju radi očuvanja privremenog mira države, jer Augustin kaže u 19. knjizi O Državi Božjoj da se „ratovi vode s nakanom mira“. Ali radi privremenog mira države ne čini se da se netko treba izlagati opasnosti smrti, budući da je takav mir prigoda za mnoge razvrate. Dakle, čini se da se krepost hrabrosti ne sastoji oko opasnosti ratne smrti.
Naprotiv, Filozof kaže u III. Ethic. da je hrabrost ponajviše oko smrti koja je u ratu.
Odgovaram: kao što je rečeno, hrabrost učvršćuje čovjekov duh protiv najvećih opasnosti, a to su opasnosti smrti. Ali budući da je hrabrost krepost, čijoj naravi pripada da uvijek teži prema dobru, slijedi da čovjek ne bježi od opasnosti smrti radi postizanja nekoga dobra. Opasnosti pak smrti koja dolazi od bolesti, ili od morske oluje, ili od napada razbojnika, ili ako ima kakvih drugih takvih, ne čini se da izravno priteku nekome zato što postiže neko dobro. Ali opasnosti smrti koja je u ratnim stvarima izravno priteku čovjeku radi nekoga dobra, utoliko naime što brani dobro zajednice pravednim ratom. Neki pravedan rat pak može biti dvostruko. Na jedan način, općenito, kao kad neki se bore u bojnom redu. Na drugi način, pojedinačno, na primjer kada neki sudac, ili također privatna osoba, ne odstupa od pravednog suda zbog straha od prijetećega mača ili bilo koje opasnosti, čak i ako je smrtonosna. Pripada dakle hrabrosti pružiti čvrstoću duha protiv opasnosti smrti ne samo onih koje prijete u općem ratu, nego i onih koje prijete u pojedinačnom napadu, što se zajedničkim imenom može nazvati ratom. I u skladu s tim valja priznati da je hrabrost vlastito oko opasnosti smrti koja je u ratu. Ali i oko opasnosti bilo koje druge smrti hrabar se dobro drži, ponajviše zato što i od opasnosti bilo koje smrti čovjek može podnijeti opasnost radi kreposti; na primjer kada netko ne bježi poslužiti bolesnom prijatelju zbog straha od smrtonosne zaraze; ili kada ne bježi putovati radi izvršenja nekog pobožnog posla zbog straha od brodoloma ili razbojnika.
Odgovor na 1. prigovor: mučenici podnose osobne napade radi vrhunskog dobra, a to je Bog. Zato se njihova hrabrost ponajviše preporučuje. Niti je to izvan roda hrabrosti koja je oko ratnih stvari. Odakle se kaže da su „postali hrabri u ratu“.
Odgovor na 2. prigovor: domaće ili gradske stvari razlikuju se od ratnih stvari, koje se naime odnose na opće ratove. Ipak u samim domaćim ili gradskim stvarima mogu prijetiti opasnosti smrti od nekih napada, koji su neki pojedinačni ratovi. I tako i oko takvih može biti vlastito nazvana hrabrost.
Odgovor na 3. prigovor: mir države sam po sebi je dobar, niti postaje zao iz toga što ga neki zla radi upotrebljavaju. Ta i mnogi su drugi koji ga dobro upotrebljavaju, i mnogo se gora zla njime zabranjuju, naime ubojstva, svetogrđa, nego što bi od njega bile prigode, koje ponajviše pripadaju porocima tijela.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.