II-II, q. 123, a. 4
Je li samo oko straha od smrti
Prigovor 1. Čini se da hrabrost nije samo oko opasnosti smrti. Jer Augustin u knjizi O morima Crkve kaže da je „hrabrost ljubav koja lako podnosi sve radi onoga što se ljubi“. I u 6. knjizi O glazbi kaže da je „hrabrost naklonost koja se ne plaši nikakvih nedaća ni smrti“. Dakle, hrabrost nije samo oko opasnosti smrti, nego oko svih drugih nedaća.
Prigovor 2. Nadalje, sve strasti duše treba preko neke kreposti svesti na sredinu. Ali ne može se dati neka druga krepost koja svodi na sredinu druge strahove. Dakle, hrabrost nije samo oko strahova od smrti, nego i oko drugih strahova.
Prigovor 3. Nadalje, nijedna krepost nije u krajnostima. Ali strah od smrti je u krajnosti, jer je najveći od strahova, kako se kaže u III. Ethic.. Dakle, krepost hrabrosti nije oko strahova od smrti.
Naprotiv, Andronik kaže da je „hrabrost srčana krepost koju strahovi koji su oko smrti ne zbunjuju lako“.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, kreposti hrabrosti pripada da štiti čovjekovu volju da se ne odvrati od dobra razuma zbog straha od tjelesnoga zla. Dobro pak razuma valja čvrsto držati protiv bilo kojega zla, jer nijedno tjelesno dobro nije jednako dobru razuma. I zato hrabrošću duše valja nazvati ono što čvrsto drži čovjekovu volju u dobru razuma protiv najvećih zala, jer tko stoji čvrsto protiv većih, slijedi da stoji čvrsto protiv manjih, ali se to ne obrće; a to također pripada naravi kreposti da gleda na krajnost. Najstrašnije pak među svim tjelesnim zlima jest smrt, koja oduzima sva tjelesna dobra, odakle Augustin kaže u knjizi O morima Crkve da „vezu tijela, da ne bude potresano i mučeno radom i boli, te da ne bude oduzeto i uništeno, strahom od smrti potresa dušu“. I zato je krepost hrabrosti oko strahova opasnosti smrti.
Odgovor na 1. prigovor: hrabrost se dobro drži u podnošenju svih nedaća. Ipak se čovjek ne smatra jednostavno hrabrim zbog podnošenja bilo kojih nedaća, nego samo zbog toga što dobro podnosi i najveća zla. Zbog drugih se pak netko naziva hrabrim u određenom pogledu.
Odgovor na 2. prigovor: budući da strah nastaje iz ljubavi, koja god krepost umjerava ljubav nekih dobara, slijedi da umjerava i strah suprotnih zala. Kao što darežljivost, koja umjerava ljubav prema novcu, posljedično umjerava i strah od njegovoga gubitka. I to isto se pokazuje kod umjerenosti i kod drugih kreposti. Ali voljeti vlastiti život jest prirodno. I zato je trebalo postojati posebna krepost koja bi umjeravala strahove od smrti.
Odgovor na 3. prigovor: krajnost se u krepostima motri prema suvišku ispravnoga razuma. I zato, ako netko podnosi najveće opasnosti u skladu s razumom, to nije protivno kreposti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.