Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 123, a. 3

Je li oko strahova i odvažnosti

Prigovor 1. Čini se da hrabrost nije oko strahova i odvažnosti. Jer Grgur kaže u 7. knjizi Morala: „Hrabrost je pravednih pobijediti tijelo, protiviti se vlastitim užicima, ugasiti užitak sadašnjega života“. Dakle, čini se da je hrabrost više oko užitaka nego oko strahova i odvažnosti.

Prigovor 2. Nadalje, Tulije kaže u svojoj retorici da hrabrosti pripada prihvaćanje opasnosti i podnošenje napora. Ali čini se da to ne pripada strasti straha ili odvažnosti, nego više čovjekovim napor اینکه djelovanjima, ili vanjskim opasnim stvarima. Dakle, hrabrost nije oko strahova i odvažnosti.

Prigovor 3. Nadalje, strahu se ne protivi samo odvažnost, nego i nada, kao što je već gore rečeno kada se raspravljalo o strastima. Dakle, hrabrost ne treba biti više oko odvažnosti nego oko nade.

Naprotiv, Filozof kaže u 2. i u III. Ethic. da je „hrabrost oko straha i odvažnosti“.

Odgovaram: kao što je rečeno, kreposti hrabrosti pripada ukloniti zapreku kojom se volja odvraća od slijeđenja razuma. A to što se netko odvraća od nečega teškoga pripada naravi straha, koji označava neko povlačenje od zla koje ima težinu, kao što je već gore rečeno kada se raspravljalo o strastima. I zato je hrabrost ponajprije oko strahova teških stvari, koje mogu odvratiti volju od slijeđenja razuma. A poticaj takvih teških stvari valja ne samo čvrsto podnijeti obuzdavajući strah, nego ga i umjereno napasti, kada naime valja te stvari uništiti da bi se imala sigurnost ubuduće. A to se čini da pripada naravi odvažnosti. I zato je hrabrost oko strahova i odvažnosti, kao obuzdavajuća strahove i umjeravajuća odvažnosti.

Odgovor na 1. prigovor: Grgur ondje govori o hrabrosti pravednika utoliko što se općenito odnosi na svaku krepost. Odakle unaprijed navodi neke stvari koje pripadaju umjerenosti, kako je rečeno, i nadodaje o onome što pripada vlastitoj hrabrosti utoliko što je posebna krepost, govoreći: „voljeti teške stvari ovoga svijeta za vječne nagrade“.

Odgovor na 2. prigovor: opasne stvari i naporni činovi ne odvraćaju volju od puta razuma osim utoliko čega se boje. I zato je potrebno da hrabrost bude neposredno oko strahova i odvažnosti, a posredno oko opasnosti i napora, kao oko predmeta rečenih strasti.

Odgovor na 3. prigovor: nada se protivi strahu s obzirom na predmet, jer nada je o dobru, strah o zlu. Odacnost pak je oko istoga predmeta, i protivi se strahu prema pristupanju i povlačenju, kako je gore rečeno. I budući da hrabrost prigodno gleda na vremenita zla koja odvraćaju od kreposti, što je jasno po Tulijevoj definiciji, odatle je da je hrabrost vlastito oko straha i odvažnosti, a ne oko nade, osim utoliko što se povezuje s odvažnošću, kao što je već gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.