Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 123, a. 2

Je li posebna krepost

Prigovor 1. Čini se da hrabrost nije posebna krepost. Jer se kaže u Knjizi Mudrosti 8 da mudrost poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i jakosti, a tu se jakost postavlja za hrabrost. Budući da je dakle naziv kreposti zajednički svim krepostima, čini se da je hrabrost opća krepost.

Prigovor 2. Nadalje, Ambrozije kaže u 1. knjizi O dužnostima: „Nije malog duha hrabrost, koja sama brani ures svih kreposti i čuva sudove; i koja se neizmjenjivom borbom bori protiv svih poroka. Nepobjediva u naporima, hrabra u opasnostima, kruća protiv užitaka, avaritiju progoni poput nekakve ljage koja čini krepost mlohavom“. I isto poslije nadodaje o drugim porocima. A to ne može pristajati nijednoj posebnoj kreposti. Dakle, hrabrost nije posebna krepost.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da je naziv hrabrosti uzet od čvrstoće. Ali čvrsto držati se pripada svakoj kreposti, kako se kaže u II. Ethic.. Dakle, hrabrost je opća krepost.

Naprotiv, u 22. knjizi Morala Grgur je ubraja među ostale kreposte.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, naziv se hrabrosti može prihvatiti dvostruko. Na jedan način, utoliko što apsolutno označava neku čvrstoću duha. I u tom je pogledu opća krepost, ili radije uvjet bilo koje kreposti, jer, kao što Filozof kaže u II. Ethic., za krepost se traži raditi čvrsto i nepokolebljivo. Na drugi način, hrabrost se može prihvatiti utoliko što označava čvrstoću duha u podnošenju i odbijanju onoga u čemu je najveće teškoće imati čvrstoću, naime u nekim teškim opasnostima. Odakle Tulije kaže u svojoj retorici da je „hrabrost razborito prihvaćanje opasnosti i podnošenje napora“. I tako se hrabrost postavlja kao posebna krepost, budući da ima određenu građu.

Odgovor na 1. prigovor: prema Filozofu u 1. knjizi O nebu, naziv se kreposti odnosi na krajnost moći. A moć se naziva na jedan način prirodna moć prema kojoj netko može se opirati onima koji uništavaju, na drugi način utoliko što je počelo djelovanja, kao što je jasno u V. Metaphys.. I zato, budući da je ovo prihvaćanje općenitije, naziv kreposti utoliko što označava krajnost takve moći jest općenit, jer krepost uzeta općenito nije ništa drugo nego habitus kojim netko može dobro raditi. Utoliko pak što označava krajnost moći rečene na prvi način, koja je naime način posebniji, pripisuje se posebnoj kreposti, naime hrabrosti, kojoj pripada čvrsto stajati protiv bilo kojih onih koji napadaju.

Odgovor na 2. prigovor: Ambrozije prihvaća hrabrost široko, utoliko što označava čvrstoću duha s obzirom na bilo koje napadače. Pa ipak, i utoliko što je posebna krepost koja ima određenu građu, ona pomaže da se odupre napadima svih poroka. Jer tko može čvrsto stajati u onome što je najteže podnijeti, slijedi da je prikladan za odupiranje drugima koji su manje teški.

Odgovor na 3. prigovor: taj prigovor ide za hrabrošću rečenom na prvi način.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.